"...Ti nisi rodjena srećna i zato nikad nećeš ni biti srećna...' .
Razmislila je malo i evo šta mu je odgovorila:
"Bog je sreću svima dao podjednako, sve nas podjednako darivajući u času rodjenja snagom duha, uma i volje. Nevolje nastaju kada se izgube sva istinska poimanja života i sreće. Sve prave vrednosti nestanu, izgube se u trci za nečim što se zove sreća, tj. što velika većina naziva srećom. Jureći tako bezglavo stazom života, gotovo svaki čovek zaboravlja da ima oči, i u tom zaboravu previdi mnogo šta. I nikad, sem možda u smrtnom času, ni ne pomisli da je sva ta trka nepotrebna. Ne seti se da je sreća svuda oko njega sve vreme njegovog bednog i bezličnog života. To jednako vredi i za prosjaka i za gospodara. Ne može biti srećan čovek koji smatra da nije sreća videti nečije nasmejano lice, čuti nekoga kako kaže da je srećan. Ne može biti srećan onaj sto sreću meri materijom, za koga duhovnost ostaje tajna. Sreća se ne meri samo smehom, životom bez briga i tuge. Sreća nije reč, i ne može se izreći. Srećan čovek je samo onaj čovek koji u životu spozna da se sreća podjednako krije i u osmehu i u suzama. Svi se radjamo isto. A kako i kakvi ćemo živeti i umreti? Zavisi samo od nas, i od prilika koje nam se dese u životu.
Putevi su im se razišli.
Mnogo godina je prošlo.
Ostale su samo ove reči.
Ona zaista nije rodjena pod srećnom zvezdom.
Mnogo oluja je lomilo, mnogo padova, suviše tuga. Ali.. ima nešto što se ne daje svima - snagu duha i sjaj u oku... Ne sjaj sreće već duše koja je spoznala da je sreća sačuvati ljubav prema čoveku... ljubav prema suzama jednako kao i prema osmehu."
Kao što već rekoh, u subotu je bila premijera dečije predstave u kojoj je glumila moja ćerka!
Deca su skoro godinu dana pohadjala časove glume u pozorištu.
Učili su recitacije, brzalice, ispovesti... polagali takozvani kolokvijum ili prvi javni nastup i onda zajedno sa svojim profesorkama pripremili predstavu koja će sledece sezone biti na redovnom repertoaru.
Deca inače vole da se igraju, da imitiraju starije... ustvari da glume zar ne?
Njima je najlakše da se užive u ulogu, da se jednostavno prenesu u taj svet maštarija.
Malo igre, malo recitovanja, malo pevanja, plesa i ispade sjajna predstava!
Nije bilo treme.....
Niko od njih nije stidljiv......
Svi su bili sigurni i glasni kao da su godinama na tim daskama!
Dobili su sjajne kritike, reprizu odigrali kao da igraju jubilarnu stotu predstavu!
Šta da vam kažem????
Jako sam srećna, zadovoljna, ponosna!
Isto će vam reći i bilo koji drugi roditelj!
Sve su to naša deca! Šta god učinimo za njih da budu bolja i uspešnija, biće to veći uspeh i za nas same!
Nikada nisam sputavala njihove želje i interesovanja. Šta god su poželeli da probaju bila sam sa njima.
Oboje su učili engleski sa četiri godine, oboje su godinama igrali folklor, sin je u sportu, Mrvica osim glume ide i na ples i to je divno verujte mi.
Deca se taže. Ustvari, imam osecaj da se ljudi čitavog života traže, i prepoznaju u različitim interesovanjima. Trebamo podržati i decu i jedni druge medjusobno.
Sva ta interesovanja nisu garancija da će ta deca biti vrhunski stručnjaci u tome, ili da nikada neće napraviti greške u životu , ali će sigurno biti svestraniji, imaće više znanja, više mogućnosti u životu... i sigurno će i greške i promašaje lakše podnositi.
I moja deca prave greške, i imaju promašaje, i ja imam gomilu neprospavanih noći punih brige i očaja, ali sam ja i pored toga jedna vrlo ponosna majka vatreni navijač, plesni partner ili glumica dok moja deca nastupaju ili vežbaju kod kuće.
Za svaku nadu bez pokrića Za svaki uzaludan dan Za svaku suzu u koju ne veruješ Za svaku reč koju nisi hteo čuti Za svaki pogled od koga sam se smrzavala Za najdužu godinu u životu Za hladno sunce Za cvet bez mirisa Za prazne ulice u prepunom gradu Za svako isto sutra I za onaj pogled od jutros.... Za dugu bez boje.... Za ono SAMO MOJE sto nije moje.... za tvoje sto ne zelis da bude tvoje, za vid bez pogleda za govor bez osmeha za korak bez puta Za najjaci strah. Za nevidljive snove Za bolna budjenja Za sve kiše i gromove Za sve suze pomešane s kišom Za tvoje likovanje Za tvoj inat Za tvoje nazovi pobede Za sve te jadne duše Koje ti puteve crtaju a ti nigde ne stižeš Za sva lutanja i sve poraze KRIVA SAM JA! TI SI KRIV SAMO ZBOG OVE PESME.....
Gramatički je neispravno, ali sam ga ja tako cula i savršeno razumela.
Za one koji znaju, verovatno ne moram više ništa pisati, a za one koji ne znaju pokušaću da objasnim.
To vam je, dragi moji, osoba koja misli da je Bogom dana da svim slepim otvori oči. Da nije nje niko ništa ne bi znao u životu.
Ona je tu i kad je zovete i kad molite Boga da bar malkice drema. Epa nema ništa od toga... ona je uvek na straži, spremna da vam pomogne, odnosno da vam Zaprži.
S kim god, i o čemu god vi pokušali da pričate, ona je tu, ona zna i ona služi kao prevodilac srpskog na srpski jer vi bez nje ne bi ništa razumeli.
Inače ima moć deljenja sebe, tako da u isto vreme može biti na deset mesta, pratiti i kontrolisati deset radnji, i svuda stigne da kaže kako taj neko tamo ko ustvari vodi tu temu, misli ne tako kako govori, nego ..... baš onako kako će ona sada da objasni.
U suštini, to su osobe vrlo često neprihvaćene od svojih najbližih, prepune kompleksa i ljubomore, koja vremenom prelazi u pakost i zlobu. Na kraju te osobe u stvari provode svoj zivot smišljajuci kako da drugima zagorčaju zivot.
One moraju biti u centru pažnje... uvek i svuda. Onog trenutka kada na bilo koji način budu zapostavljene, kada se svet ne okreće oko njih, postaju patetične, prevrtljive i bezobrazne... Počinju da drame do besvesti da bi svi nešto pitali i moljakali , ustvari da bi opet sva pažnja bila usmerena na njih.
Najgore od svega je što tim osobama ne možete reći dosta. Možete im reci lepo da su preterale, da se ne mešaju, da poštuju razgovor gde nisu pozvane da budu posrednici... ne vredi.
One će vam stalno ponavljati da je to za vaše dobro. Dok totalno ne izludite i ne počnete da vičete na njih. Možda čak i opsujete.
Onda će one patetično kukati kako im je to hvala za sve sto su učinile za vas, kako ste nezahvalni bla bla, dok ne privuku dovoljan broj budala koje će ih podrzati i vas baciti lavovima.
One srećne i nasmejane nastavljaju da manipulišu ljudima.
Nadam se da ste me razumeli, nadam se da bar koliko toliko razumete ko su zaprške, i nadam se da će te se kloniti takvih osoba u životu.
Što se mene lično tiče, ja odavno imam problem sa varenjem i ne koristim nikakve zaprške, tako da meni ne mogu nista. Čak i kad mi neko "za moje dobro" zaprži čorbu, ja je sigurno neću pojesti, tako da je svaki trud uzaludan!!!!!!!
Nedelja, dan za odmor, za uživanje.... dan za roštilje i druženja... zar ne????
Nedelja je izgleda dan za odmor od svega osim od ljudske pakosti odnosno ljudske gluposti.
Na njihovu zalost, zlobni ni danas ne miruju.
Žalim ih iskreno, ali stvarno vise nemam vremena da se opterećujem.
Sunce je i danas izašlo, i ja idem da se bavim biljčicama.
Kapiram da su mnogo zanimljivije za druženje od zavidnih primeraka moje vrste.
Nekada me je jako bolela tudja pakost, a onda sam shvatila da se iza svega krije zavist. Vrlo rado bi se svi oni menjali sa mnom ali je to na žalost nemoguće.
Svi znamo kako izgledaju udruženi ljubomora i bes.
Ponekad, ali samo ponekad mi bude žao koliko energije utroše ni za šta.
Poruka svima koji nisu primetili da je izašlo sunce:
Uživajte u svojoj pakosti, a ja odoh da uživam u pravoj lepoti....
Već nekoliko dana ne pada kiša. I ja već nekoliko dana provodim na terasi, ili na forumu kaktusara. Ko nikada nije imao kaktus, i ko nikada nije video njegove cvetove, verovatno neće dalje čitati ovaj post. I bice mu žao, jer nikada neće saznati kakve se je lepote odrekao.
Oni koji su imali, znaju šta su izgubili, a oni koji sada imaju, a cvetove nisu videli ne znaju koliko ih lepote očekuje.
Naravno, mnogo je cvetova i po kućama i po baštama koji budu čarobno lepi, ali kaktus onako bockav i neugledan u odnosu na raskošne baštenske cvetove, ostavlja bez reči svojim bajkovitim cvetovima.
Ja sam već pisala o njima i ostavila neke cvetove, tako da sada želim da vam pokažem šta meni trenutno cveta.
E sad, pošto ja imam malu glumicu u kući, koja obožava da se slika, ona je pre par meseci polomila aparat. Dok ne dobijemo novi, a moji kaktusi neće čekati, ja vam postavljam slike sa neta, ali samo onih kaktusa koji su meni isto tako procvetali.
Ovaj sada prvi put ima pupoljak! Očekujem cvet, i javljam da li je isti.
Trebalo bi da bude takav, videćemo.
Ovaj je baš takav, samo što je moj veći i ima tri cveta.
Ovaj lepotan svima koje poznajem cveta vrlo obilno.....
Ovo je vrlo izdržljiv kaktus. Evo neko je zasadio u bašti, i kaže da prezimi bez problema i da sada ovako cveta.
Sto se cvetanja tiče i moj je isti, upravo pored sebe imam jedan cvetic, i prelep je.
Ovaj me uvek ostavi bez reči, u prirodi je deset puta lepši i nežniji.
Imam još neke čije sličice nisam pronašla na netu, i naravno one svakodnevne koje ima svako dvorište i cvetaju sada svima.
Za nekih 15 dana očekujem najlepši kaktus da mi procveta, mada se to kod njih nikad ne zna. Samo ako mu nešto ne bude kako treba, on neće cvetati.
Kaktusi su kao deca, i kao razmaženi muškarci.
Morate stalno gledati u njih, morate ih stalno maziti, morate im stalno ugadjati, da bi vas oni iznenadili svojom pažnjom i lepotom jednom godišnje ili čak jednom u više godina.
S unčana Staza U zbudjeno Uzvikuje T ražim Te R aspevana Razigrana AAromo Amarilisa
- DOMAĆICA-
S U T R A Kao nada.... SUTRA JE NOVI DAN! S U T R A Kao obećanje VIDIMO SE SUTRA! S U T R A Kao izgovor NE MOGU DANAS, HAJDE SUTRA.... S U T R A Novi dan...