23.09.09

Romantika

Objavljeno na Generalna | 12:22

 

  Ruka u ruci.....

  Pogled od koga staje planeta...

  Dodir nežniji od leptira

  obične reči izgovorene u pravo vreme

  dlan koji ugreje

  poljubac koji pokupi suzu

  jedno obično "biće sve u redu"

  onda kada ništa nije u redu....

  "Ti si samo moja"

  "I ja sam samo tvoj"

   Jedno "Bravo"

  kada uspem,

  I još jedno 

  kada ne uspem.....

  Zalazak sunca u tišini....

  Kiša....

  Grom....

  Duga......

  Grudvanje i slikanje u snegu...

  promrzli prsti i crveni nosići....

  čaj od narandže i cimeta....

  igra bez pobednika...

  "nedostaješ...."

  DIDOU !!!!!!

  UVEK...

  ZAUVEK !!!!

18.09.09

POZIV NESTALIMA....

Objavljeno na Generalna | 11:40

 

   Danas želim da uputim pozdrav i jedno veeeeliko pitanje blogerima koji su bili redovni, a onda nestali bez traga....

   Sa nekima sam imala savršenu komunikaciju, sa nekima mi se mišljenje nije uvek slagalo, a bilo je i onih koji su me pogrešno razumeli u odredjenom trenutku.

   Možda nismo uvek imali šta da kažemo jedni drugima, ali sve jedno ne volim što ih nema.

   Na prvom mestu moja draga Andjela.... Moja učiteljica od koje sam mnogo šta naučila, ali i zaboravila.

   Andjela mora da shvati moju starost i da se što pre vrati...

  

 

  Druga je naravno Domaćica. Bila je savršeni sagovornik uvek i u svakoj prilici.

  Ne znam šta se dešava, nadam se da je samo na odmoru, jer zaista mislim, šta god se dešavalo njoj je mesto ovde, medju nama.

 

 

 

Iskreno se nadam da ću te ovim sličicama prizvati da se vratiš....

 

 

 

Još jedan vrlo prijatan sagovornik je nestao bez traga.

Pomogao mi je oko krečenja, ali nije završio posao do kraja.

Ja ga najljubaznije pozivam da se vrati.

 

 

 

Jedino što ga posle ovakvog talasa može naterati da se vrati je....

 

 

 

Vraćaj se ovamo dok te nisu upecali......

 

Jedna cura sa prelepim osmehom je vrlo neredovna i jako mi nedostaje.

Nedostaju mi njeni kilometarski komentari.

Ako baš ne možes da pišeš, onda bar ostavljaj komentare,ionako su lepši od mojih postova.

Dugo razmišljam koju sličicu da ti ostavim, i znaš šta???

Nema sličice dok se ne pojaviš:))))

 

I na kraju, jedan specijalni pozdrav i poziv mom Mršavku....

 

 

I još.....

 

 

I još....

 

 

 

I još.....

 

 

Ako te ovo ne vrati, ne znam šta hoće.

 

 

LJUDI, VRAĆAJTE SE, NEDOSTAJETE......

 

 

17.09.09

BLOGERKA CASPER

Objavljeno na Generalna | 13:43

 

 

 

Blogerka Casper šmrcava i totalno neupotrebljiva.

Toliko čajeva je popila da će promeniti ime u Brusnica.

Toliko godina joj svi govore da ima mali nos. Odakle onda ovoliko maramica oko nje???

Većina komšija je na ulici u panici...Blogerkino kijanje izaziva grmljavine i tektonska pomeranja tla.

Blogerka Casper ne voli kada mora da leži.

A sada mora.

Blogerka Casper će ubiti nekoga ako ovo potraje... a traje bogami predugo.... još od noćas!

Blogerka Casper pozdravlja sve blogere.

P.s. Neću da vas ljubim, ko zna možda je i svinjski grip.

12.09.09

Ko ne voli peglanje?????

Objavljeno na Generalna | 15:59

 

    Ja danas peglam ceo dan. 

    Srećom volim peglanje i ne pada mi teško, mada me većina drugarica pravi ludom zbog toga.

    Za sve dame koje ne vole peglanje, evo jednog inspirativnog poklona.

   

11.09.09

Inspirisana Mandrakovim postom

Objavljeno na Generalna | 22:48

 

  

 

  OBOZAVAM IH.......

07.09.09

Bol

Objavljeno na Generalna | 10:53

 

       Odavno nema ničeg.

      Odavno!

      I uspomene postaju drugačije....

      Jasnije....

      Bolnije....

      Bol otvara oči

      Razvija slike...

      Jasne, 

      Realne.....

      Drugačije od negativa

      Koji u našim glavama

      Pokazuju savršenstvo.

      Sve bude čistije

      Jasnije...

      Svest proradi.

 

 

      Bol....

      Dugo, predugo 

      Odbija da prihvati stvarnost

      Odbija da prizna poraz

      Ne da srcu da udahne...

      Gospodari umom

      Lomi telo

      Drži duh u okovima.

      Bol....

      Gospodar svakog budjenja

      Lopov svakog osmeha...

      zamka svakog koraka.

      Bol....

      I.....

 

      Dodje trenutak

      Da boli toliko jako

      Da bol povredi samog sebe...

      Da duh preuzme kontrolu...

      Da um povede borbu

      Da srce udahne!

      Budjenje postaje jasnije

      Oči ponovo vide

      Srce ponovo kuca....

      Bol boluje...

      Sve manje se pojavljuje....

   

      Bol ne umire...

      Bol ne nestaje....

      Ali je pod kontrolom duha!

 

 

   Borba sa bolom je uvek teška i neizvesna. Bol je                  opasan protivnik, gotovo nepobediv. 

   Bol ne ubija, on samo navodi na predaju.

   Od duha u nama zavisi da li će predaja biti naš izbor.

   Da li ce bol pobediti.....

   I kad najjace boli budite ljudi.

   Sačuvajte svoj duh.

   Jedino on moze pobediti bol!!!!

      

      

      

 

      

      

02.09.09

DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN.......

Objavljeno na Generalna | 09:29

 

     NA DANAŠNJI DAN PRE TAČNO DESET GODINA DOBILA SAM NAJLEPŠI POKLON ZA RODJENDAN!

     Dobila sam jednu malenu princezu koja me je od prvog trenutka gledala širom otvorenih očiju, i čini mi se još od tada znala šta hoće u životu.

     Ja sam tu da podržim, da ohrabrim i da koračam uz nju da se nigde ne saplete.

     Ja eto, od tada svake godine, dobijam isti, a opet vrlo drugačiji poklon za rodjendan.

     Svake godine je veći, samosvesniji,drugačiji...

     Ima li šta lepše od toga?????

 

 

 

     

01.09.09

Zdravo!!!!!

Objavljeno na Generalna | 00:18

 

     Vratila sam se!!!!

     Nedelju dana provela sam u jednom sasvim običnom gradu, sa istim problemima koje imaju i moji sugradjani.

     Nedelju dana nisam radila ništa!

     Ležala većinu dana, što na jezeru, što u kući.

     Volim vodu.

     Plivala sam mnogo. Osećala se predivno u vodi.

     Svi problemi, bolest, sve patnje bile su mi daleko koliko i svi ljudi koji su mi iz vode izgledali kao tačkice. Svi jednaki, svi daleki i svi mirni.

     Čitala sam, pisala, vrlo malo pričala.

     Nisam plakala, nisam brinula, nisam razmišljala o svakodnevnici.

     I...vratila sam se.

     U svakodnevnicu.

     Nije ništa lepša, nije bezbrižnija, ali sam ja drugačija.

     Nisam se izlečila, nisam zaboravila, nisam ni prebolela... ali sam ja ustala.

     Još uvek nesigurna, ali spremna da zakoračim.

     U nepoznato...

     U neizvesno....

     Pa kako bude!!!!