22.12.11
Strah

Kao prvo sliku sam maznula od Sukija jer nemam cime da slikam svoju, ali ista je i moja verujte mi na rec.
Promocija je bila ja sam je na moju zalost propustila, verovatno svojom greskom, ali sta je tu je. Lepo sam se isplakala, izbesnela, malo rusila po kuci i na kraju morala da prihvatim poraz kao mnogo puta ranije.
Ima trenutaka kada nam se jednostavno ne da da nam se nesto ostvari. Prvi put u zivotu ni jednog trenutka nisam razmisljala hocu li biti na promociji, jednostavno sam znala da hocu i da to silno zelim, ali... Prvo auto koji nije bio spreman da podje na vreme, onda bus za koji nisam imala rezervaciju, pa onda neki drugi autobusi za koje nisam bila sigurna da ce me dovesti na vreme tamo gde treba i suzni povratak kuci.
I onda, dan nakon promocije bum! Poziv iz Smedereva da odmah dodjem tamo. I bila sam... juce. Sanjarenja nisam mogla da vidim jer je radila, ali sam zato upoznala naseg vuka, mog najostrijeg kriticara sa najpitomijim ocima koje sam ikada srela.
Znate sta najvise volim u Beogradu?
Lezernost gradjana kada je snalazenje u pitanju:)
Znate onu recenicu kad nekog pitate gde se nalazi Stepski a oni vam kazu : Malo ste promasili put, vratite se jedno desetak kilometara nazad a onda skrenite blago polulevo i idite pravo jedno 5-6 kilometara a onda pitajte nekog za dalje. Uzivam u tom snalazenju, u mom gradu ljudi moji gde god da zalutate na nekih 500 metara morate stici gde ste posli. Ali dobro, malo desno, malo polulevo, nekih pedesetak kilometara lutanja i vracanja na pravi put i ja pronadjoh Vuka i njegovu ljubav na jednom prelepom mestu gde me docekase sa sirokim prijateljskim osmesima dobrih i otvorenih dusa.
Sto se njegovog izgleda tice, znala sam ga sa slike tako da se tu nista nije promenilo, pitome oci i veliki osmeh... tako sam ga i zamisljala.
Sto se komunikacije tice, oduvek je i ovde bio slobodan i otvoren da mi kaze bilo sta, da me kritikuje i da se naljuti na mene samo da bii me naterao da vidim sunce i da se nasmejem tako da jucerasnj susret nikako nije licio na upoznavanje... to je bio srdacni susret starih poznanika.
Zao mi je sto sam imala 5 min vremena za druzenje sa ovom sjajnom porodicom, ali verujem da ce biti jos susreta.
Malog vucica nisam videla, ali znam da od onakvih roditelja mora biti medenko sa veeeelikim osmehom.
Dragi moji , Hvala vam na svemu i vidimo se ponovo.
Grli vas Casper !
Veseli vrabac koji zuri na promociju:))
Grlim te draga moja.
Gledam i ne verujem. Roditelji su vlasnici zoovrta, lavice su doneli kuci jer ih je majka odbacila.
Sanjarenja rece da licim na Andjelinu
Jes, vala, priznajem...
Ali.....
Kad prodam kjigu u 500 000 primeraka i platim tretman
Ima da budem ista ona :))))
Eto tako.... :)))))))
Vecinu sam videla na fotografijama, ali ih ne znam licno.
Kako ih zamisljam, odnosno dozivljavam?
Stepski, nije bio tu kad sam ja dosla, ali sam ga iscitala od prve do poslednje reci jer sam osetila emociju, onu pravu....
Krala sam mu komentare, pravila postove od njih, pisala pesme od njegovih komentara, a opet, nisam dobila nista osim pohvala za sve to.
Ljuti se na mene cesto, komentarise me ostro ili me ignorise, a ja znam da misli samo najbolje, da jednostavno zeli da me natera da se probudim:)
Stepski je Emocija, sarena emocija.....
Suky... Obozavam njegove postove i njegove komentare.
Obozavam njgove sugestije, kritike, pohvale.
Obozavam njegovo :)
Ako me ubaci u knjigu, hvalicu ga dest puta vise...
Suky, je osmeh u svakoj prilici....
Mandrak, neko ko me recima vodi na sva mesta koja opisuje.
Vraca u proslost, salje u buducnost, upoznaje sa svojim likovima, natera te da zivis sve njihove zivote.
On je Carobnjak okruzen licnom magijom....
Marco i njegova zvezda...
Ne mogu odvojeno nikako...
Ne zamisljam ih... navijam za njih!
On je spreman za velika dela :))))
Talas, neko ko mi je puno pomogao, neko koga su svi voleli, i neko ko je nestao.
Znao je da prica, da slusa, da pomaze.
On je prijatelj, pomoc u svakoj prilici :)
Talas, neko koga pozivam da se vrati....
Za sada toliko, ako uopste hoce da se objavi.
Neka mi ne zamere ostali, ne znam koliko i ovo nije previse, da bi se sistem namolio da objavi.
Pisanje istog clanka - peti put!
Ana-gram, hidrogen-ovicka ili atomska bomba sve jedno je.
Volim jake zene, volim mocne zene, volim zene koje stoje iza svojih reci i dela.
Za mene je ona sve to!
Crvena kad je sve oko nje sivo...
Uspravna kad je sibaju kise
Nezna kada su drugi nezni prema njoj
I vredna koliko i poklon koji zasluzuje
Cici, moja devojcica, najlepsi osmeh bloga, mislim da je preemotivna, i mislim da je to sputava da rasiri svoja krila.
Da shvati da je ZMAJ!
Behappy, je odavno usvojena.
Nju ne zamisljam, ona je bliznakinja mog sina, cak se i isto zovu:)
Didi, moja Didi... podseca me na Nastasju, i na jos jednog zvrka koga vise nema.
Volim svako njeno slovo, ali volim i njen temperament, obozavam je!
Borac za pravdu i veliki covek!
Kalimero moj, znam da ima mnogo nepravde, ali VRATI SE MOLIM TE!!!!!
Anam, zena koja obozava
A ja sam nekako sigurna da je bacila kroz prozor bas ovakav jedan nekome na glavu.
Pricalica, druga mama mojoj Mrvici, omiljena u celoj mojoj porodici.
Grli je celi narod i zeli da je upozna.
Bajkoljubac, covekoljubac, Andjeo!
Domacicu ne zamisljam, i ne zelim.
Nju zelim da upoznam, da sa njom popijem kafu, da joj poklonim najlepse
Una jedna i jedina, koliko god govorila da je mala, ja sigurno znam da je velika, da zna, da moze i da hoce.
Jednom ce sigurno biti na vrhu sveta, jer joj tu i mesto.
Zadatak napisah jos pre dva dana, ali kompjuter u strajku nikako da objavi, a onda jutros vidim nema mi posta. Sad, da li blogeri ne zele da znaju kako ih dozivljavam, ili je kompjuter ljubomoran sto ih volim ne znam , ali ja moram ponovo.
Sve ljude ovde dozivela sam kao prijatelje, virtuelne, bez lika i pogleda ali sa velikim srcem.
Moram priznati da su me neki razocarali, ali i to je zivot.
Nekoliko blogera sam upoznala i od tada sam bogatija za isto toliko dragih lica.
Upoznala sam Iluziju, koja mi je prirasla srcu toliko da je osecam kao sestru.
Zao mo je sto vise ne pise, mada ja i bez toga znam da je ona jaka i da ce uvek biti dobro.
Nastasja mi jako, jako, jako nedostaje i zelim da se vrati.
Nju sam na prvu dozivela kao jako opasnu, nisam smela ni komentar da joj ostavim, a onda sam slucajno shvatila koliko je mila, koliko je pametna i koliko je volim.
Zaista je od srca volim.
Ona je moja
Ako postoji trag
Onda je ovaj
Uzivaj maleni....
Tako bih se rado popela stepenicama dok mi lisce susti pod nogama...
Prosla bih stazom sarenila i jesenjih mirisa....
Preskakala kamencice prateci mozaik boja....
Nakupila svezeg kestenja.... i ostalih plodova
Pokucala na sva vrata zeleci dobar dan....
Tragajuci za davno ugazenim liscem
Za tragovima jednog vremena
Jedne jeseni...
Koja vise nema boje.
Tako bih joj rado vratila boje tragajuci
Za osmehom sazrelog suncokreta
za mirisom prezrele dunje...
Za ukusom ...onim posebnim koga samo na jednom mestu ima
Da, bas tu ispod duge....
Tako bih rado krenula za srecom....
Mirom....
Tako bih rado pronasla sebe!
"Svojim neprijateljima zelim dug zivot, kako bi mogli da vide sve moje uspehe....."
Ko kaze da muzevi zaboravljaju rodjendane?
Ko kaze da muzevi ne poklanjaju najdivnije poklone?
Ko kaze da muzevi ne uvecavaju svoje poklone????
Na danasnji dan pre 12 godina, doktorka u porodilistu mi je rekla:
"Blago vasem muzu. Resio je pitanje poklona za ceo zivot."
"Svake godine dobijacete sve veci sve lepsi poklon."
I zaista je tako.
Jos mi svake godine dolazi dva dana ranije.
Moja devojcica, moj najlepsi poklon svake godine drugacija, lepsa, pametnija.
Casper danas slavi.... svi ste pozvani!