16.09.08
Sreca i tuga....
Celo popodne sam za kompj. pravimo drustvo jedno drugom. On meni otvara stranice koje nisam procitala ovih dana, ja njemu pokusavam da poklonim novu pricu. Bez uspeha, bez inspiracije, bez volje...Citam Vas i razmisljam danas o Vama.Toliko razlicitih komentara, toliko razlicitih ljudi a opet svima zajednicka tuga. Negde upakovana u stihove, negde u putopis, negde u sve boje jeseni sa velikim trudom da se sakrije, da se ne prepozna.
Neko javno pise o njoj, o njemu skoro uvek u proslom vremenu, a neki uporno tvrde da im nije stalo, da je sve tra la la, i da ih nije briga. Glasovi razuma na blogu stalno govore da ce sve proci, da ce doci na svoje, da treba gledati napred. Ali, niko ne kaze kako. Vecina komentara govori bice bolje, doci ce onaj pravi.....niko ne shvata da je taj pravi upravo otisao. I da su sva ta pisanja ustvari bol za njim, bas tim koji je otisao. Osecanja se ne kupuju u super marketu, ona se radjaju ko zna kako ali samo prema odredjenim osobama.To je isto kao sa decom. Naravno to je druga vrsta ljubavi ali je osecaj slican. Ni jedno dete koliko god bilo dobro ne moze menjati nase. Za nas je nase najbolje i tu podele ljubavi nema. Tako je i sa pravom osobom. Mozda se nekome nekada i dogodi jos nesto, ali to je samo varka. Prava stvar se dogadja samo jednom i to skoro uvek prerano ili prekasno. Desi se u srednjoj skoli kad nismo sigurni ni kako se zovemo i mi je odbacimo ili izgubimo zbog drustva, fakulteta, provoda.. ko zna zbog cega sigurni da ce prava ljubav tek doci. Kad dobijemo unuke shvatimo da je prava ljubav odavno otisla nekom drugom. Sa druge strane, dese nam se neke nepredvidjene stvari u zivotu, neke oci zalutaju bas tamo gde mi izgubljeni prolazimo i desi se sudar sa katastrofalnim posledicama. Bez ijedne reci, bez dodira desi se prava ljubav onako zrelo i mi shvatimo da su bas te oci nasa poslednja stanica. Na zalost one po pravilu vec nekom pripadaju, a pripadamo i mi. Volimo se i patimo ali ostajemo tamo gde jesmo jer previse je razloga zasto to ostaje tako. Vremenom izgubimo zivce i svako ode odnoseci sve dobro onog drugog sa sobom. Opet tuga.
I cemu onda komentari bice bolje? Svako ko se prepoznaje u ovom sto sam napisala, a pisala sam na osnovu vasih iskustava i prica zna da nece biti bolje...mirnije mozda, ali bolje, lepse ispunjenije nece sigurno. Vrata ljubavi su uvek otvorena ali kad ljubav jednom izadje izasla je zauvek. Na zalost. Svakodnevnica skrece paznju, ponekad pisemo i vedrije postove ali tuga je prisutna u veeelikoj meri. Na svakom blogu.
Da li je neko primetio da postoji blog koji pise srecno udata zena ili devojka sve jedno? Da pise bas o svojoj ljubavi, o ispunjenosti, o njihovom zivotu punom leptirica? Najiskrenije bih volela da iz dana u dan citam kako je neko zaista srecan. Kako su mu se sve sve kockice sklopile u pravo vreme na pravom mestu sa pravom osobom.
stepskivuk :
16/09/2008, at 22:14 [ Odgovori ]
Evo!
Ja sam srecan...tiho i nepomuceno.Onako,kako je i jedino moguce biti srecan.
Istina,postoji tuga,pisem o njoj,katkad...ali i to je zivoti to je sreca.
I radost i tuga su jedinstveni pokazatelji da smo zivi.
A biti ziv i pun zivota,velika je sreca...
Svidja mi se kako razmisljas.
I voleo bih da o tome,jednom,pricamo negde zajedno.
Jer ne smem se sloziti da ljubavi,posle prve i prave,vise nema...inace,izgubio bih sve razloge da postojim!
casper :
16/09/2008, at 22:39 [ Odgovori ]
Vrlo rado bih razmenila misljenje sa tobom, jako si mi slican osecam to iz svake tvoje reci. Jako mi je drago sto si srecan i volela bih da ti uvek to osecanje ispunjava zivot. Sto se ljubavi tice posle prave sigurno nema druge istinske. Desava se mnogima posle toga jos mnogo lepih stvari vrednih zivljenja ali taj osecaj se nikad ne vraca.
stepskivuk :
16/09/2008, at 22:41 [ Odgovori ]
Ne...dok ne naucimo da je ljubav jedna i jedina,a da smo se mi promenili.
KAda sam to naucio,poceo sam da volim.Lako i lepo,cak i one koji to nisu zasluzili.
Ali ljubav uvelicava,najpre onog koji voli...
krilaandjela :
16/09/2008, at 22:56 [ Odgovori ]
Драга Каспер
Радимо на томе радимо, ма срећан сам,задовољан, понекад кукам, као и сви ми, пишем и тужно, знам, али и то је један израз љубави, бар у мојим песмама, један вид осећања која су оставила траг у мом животу.
Ко није волео тај тугу није упознао у њеном основном облику, бар ја тако мислим, мислим уопштено волео друго биће.
casper :
16/09/2008, at 23:01 [ Odgovori ]
Sa tim se slazem apsolutno,ljubav ne trazi, ne bira, ne uzima....ona se daje do bola, do zadnjeg atoma do srzi.I znam taj osecaj, ja ti samo kazem da je nemoguce da se tako das vise puta, jer koliko god ta osoba kojoj si se tako dao ne zasluzivala to, ti je volis i to ne moze da prodje. Ti si uvek ponovo spreman da joj se das. Na ovaj ili onaj nacin.U medjuvremenu mozda i dodje neka cak i bolja, mozda tebi i bude lepo ali...ne znam, ne tvrdim da mora tako, ja sam takva, ne zato sto se menjam nego zato sto ja sama vise ne bi imala sta da dam.Kod mene ljubav ne prolazi koliko god taj neko bio daleko.I uvek je rado vidjen ma koliko retko svracao.A inace ja volim ljude, ja volim prijatelje, cak i one koji ne zasluzuju ja se trudim da ih naucim da budu bolji.
casper :
16/09/2008, at 23:02 [ Odgovori ]
P.s. Stepski ovaj komentar je upucen tebi, izvini nisam to naglasila.
glumac :
16/09/2008, at 23:05 [ Odgovori ]
Zašto misliš da zadovoljni ne pišu. Mada nikad ne možemo biti zadovoljni sobom u potpunosti. Tako da uvek imamo razloga da "kukamo". Što se tiče komentara "biće bolje", u odredjenim momentima jako znače.Imao sam jedan težak momenat, nisam previše pisao o njemu ali su mi upravo trebale te reči. I na svu sreću, bilo ih je!
casper :
16/09/2008, at 23:08 [ Odgovori ]
Krilaandjela, sve je to zivot i sve je to normalno.Svi ponekad kukamo, nekad smo i srecni,ako ne zbog ljubavi onda zbog neceg drugog, svi se mi i smejemo i placemo i to je zivot.Zo mi je sto je tako malo istinski srecnih ljudi kojima je sve kako treba,koji ne pate,koji vole i voljeni su u isto vreme.Kojima je problem STA kupiti za rodjendan i godisnjicu a ne KOME.
casper :
16/09/2008, at 23:15 [ Odgovori ]
Glumac, drago mi je sto te citam na svom blogu.Postoje situacije gde te reci pomazu,i ja sam jedno vreme zivela od tih reci,i verovala u to bolje i na svu srecu dobro je. Sad sam pricala o ljubavi, o tome kad ti ta neka prava ode, kad si izgubljen bez nje, ali bas nje, sta ti vredi sto cu ti reci bice bolje. Ili doci ce druga, a ti umires bas za tom i neces drugu, jednostavno nemas sta da das drugoj i ne zelis. Tad te reci ne znace nista.
glumac :
16/09/2008, at 23:27 [ Odgovori ]
Čitam ja sve blogove, samo u poslednje vreme me mrzi da kuckam :) Tvoj mi je, stvarno, zanimljiv. A ja volim malo temu da proširim. Zato ću sada povoću paralelu izmedju mog komentara i tvog teksta, da ti uakažem na povezanost :)
Meni je bilo teško, a komentari su bili da će ta situacija proći, da će biti bolje i to mi je pomoglo... Zašto, jer sam saam sebe u bedeio da će biti tako. Isto tako je i u ljubavi. Vremenom sve izbledi pa i ljubav, naravno ako se ne neguje. A reči podrške bi trebale da nam daju snage da nastavimo dalje! Mada je lepše kada drugi podele svoja iskustva sa tobom.
casper :
16/09/2008, at 23:39 [ Odgovori ]
Glumac, meni je drago da sirimo temu, meni je post osnova a komentari su ustvari sustina, ta razmena misljenja.Ne kazem ja da sam u pravu sto tako razmisljam, mozda i treba drugacije,ali za mene je ljubav neprolazna.Ja ne mogu da budem srecna kad nije pored mene, ali necu prestati da ga volim gde god da je.Sigurno cu vremenom nauciti da zivim sa tim bolom ali nece proci sigurno. Jos jednom naglasavam, govorim u svoje ime, svako voli na svoj nacin. Ja sam samo primetila da mnogo blogera pise bas o tom bolu, o neprolaznosti prave ljubavi.
glumac :
16/09/2008, at 23:57 [ Odgovori ]
Mislim da su sećanja na lepe trenutke ta koja ne blede, ali opet to je moje mišljenje. Svi mi drugačije osećamo i drugačije mislimo. I slažem se da je lepo čuti različita mišljenja!
cicilly :
17/09/2008, at 00:16 [ Odgovori ]
Znas vec... znas da osecam isto sto i ti...
Volim ga...svim srcem, i svom dusom, i svakim delom svoga tela ja ga volim... i uvek ce biti tako...
To godine ne mogu ublaziti niti daljina spreciti... nista... volim ga... i stoji u mom srcu... duboko, duboko...
Ali, naucila sam nesto, nesto sto ti ne mogu reci, nesto sto ces morati sama otkriti...
Sada je tu neko novi... neko sa kime sam srecna...
Ne on me ne podseca na njega... ali sam srecna...
Znas, On mi je poklonio jednu narukvicu, i tu narukbicu od naseg rastanka nikada nisam skinula. Nista se sa njom nije desilo. Sijala nakon mnogo, mnogo vremena istim sjajem kao i tada kada mi je poklonio...
Jedne veceri, dok sam sedela u zagrljaju mog malog Zvezdanog, narukvica se samo otkacila i lagano skliznula u moju saku... Bez reci, bez dodira...
Spremna sam opet da volim...
Ne, to nece biti ista ljubav... ali moje srce jeste dovoljno veliko...
Grlim te...
biljana :
17/09/2008, at 00:18 [ Odgovori ]
Sva sreća pa pravu ljubav nađoh u onome koji je u ovom trenutku pored mene i koji će tu ostati nadam se do kraja mog života. Da ljubav svako doživljava drugačije, to je normalno, jer i mi sami smo ličnost svaka za sebe. Kao što drugačije doživljavamo i sreću, tugu, razočarenje... I svako od nas ima neki svoj lek kojim se bori protiv svih onih nepoželjnih osećanja.
Ne znam koliko sam odgovarajuća da na sve ovo dam svoje mišljenje, pošto verujem u ono da vreme leči dosta toga, u šta znam da ti ne veruješ. Veruj mi, bol je nekad toliko snažna i obuzme nam celu dušu da pored nje i nemamo snage da otvorimo oči za sve one lepe stvari. I znam kako ljubav može boleti - bila sam pet godina zaljubljena u dečka s kojim sam bila na kratko i onda gledala kako ga iz dana u dan druga ima, a ja ga ne mogu imati pored sebe. I to je bolelo, jako... I bila sam sklona da dramatizujem i tamo gde nema drame i bila veliki negativac, terala sve druge momke od sebe čim mi dosade...
A onda sam našla Njega i doživela neku sasvim drugačiju ljubav. Lepšu, strastveniju, mirniju, opupšteniju...
Možda je moja priča samo još jedna od onih sa slučajnim happy endom... Ali otkud znaš da se tebi tako nešto već sutra neće desiti...
principessa78 :
17/09/2008, at 00:56 [ Odgovori ]
Znas,za ovoliko godina,ja nikada nisam bila ostavljena.A bilo je toliko tuge (one vezane za ljubav),uglavnom vezane za kraj koji nisam zeljela,a morala otici.Razlozi su bili razliciti.O jednom sam pisala nedavno,bio je to karj moje prve ljubavi.I zamisli,danas poslije 14 godina,ja jos nisam sasvim odbolovala.Ma ne,ne volim ga,naravno:)Vise je to zaljenje sto mi je na ruzan nacin otet jedan san,neko zrno tuge za necim sto je bilo lijepo i mozda moglo trajati.Daleko bi me odvelo da pomenem jos neku ljubav bez hepi enda.
I,i meni se cini da je onaj upravo otisao.Onaj ko je znao najljepse da voli i o kome sam sanjala.Tacnije,otisla sam ja.I o tome sam pisala (pisem neprekidno :)pa da ne ponavljam.I ne znam,pojma nemam hoce li biti bolje,hoce li neko znati da voli ljepse i od njega.Hocu li ja moci da volim nekog drugog i drugacijeg.Sustina je zivjeti i u svakom danu pronaci nesto za radost.A onda dodje vrijeme kada se svega sjetimo sa osmjehom.Onda kada pocinjemo shvatati da smo postali samo bogatiji.Za nesto veliko i uzviseno,kakva jedino ljubav moze biti.
principessa78 :
17/09/2008, at 00:58 [ Odgovori ]
Opet gutam rijeci.U prvoj recenici drugog pasusa trebalo bi da stoji "onaj pravi (savrseni)"
belaruza :
17/09/2008, at 06:26 [ Odgovori ]
Samo jednom se ljubi, sve je ostalo varka...kaže divna stara pesma. I jeste i nije tačno. Samo jednom se ljubi do srži, potpunim pripadanjem, a ostale ljubavi nisu varke, samo su drugačije, samo menjaju lik. Negde pročitah da žena samo prvi put voli ljubavnika, a posle voli ljubav. Možda je tako i s muškarcima, kao što stepski reče.
casper :
17/09/2008, at 06:52 [ Odgovori ]
Glumac, hvala na razmeni misljenja,secanja na lepe trenutke nikad nece izbledeti, ali nece ni ljubav ako je istinska. Svako secanje, a mnogo ih je, boli, jako, mozda jace svaki put.Citajuci razne price vidis i sam, svi nalaze druge "ljubavi" i lepo im je ,ali se taj pravi pojavljuje u svakoj temi.I to je tako.
Kako god, drago mi je da ima i istinski srecnih i zadovoljnih ljudi, kamo srece da nas je vise, svet bi nam bio mnogo lepsi.
casper :
17/09/2008, at 07:00 [ Odgovori ]
Cicilly, dusice, uzivaj.Nadam se da ce "zvezdani" izbrisati svu tugu iz tvog pogleda, da ces pored njega blistati i da ce vase zvezdice sijati najsvetlijim sjajem. Mozda vremenom shvatis da je zvezdani ustvari pravi, a da je sve pre toga bio samo trenutak, carolija, masta..
Grlim i ja tebe jako,jako...
casper :
17/09/2008, at 07:06 [ Odgovori ]
Biljana, vrlo lepo si opisala sustinu teme. Mnogo puta svi dramatizujemo vise nego sto treba, zatvaramo krug i ne pustamo nikoga unutra, placemo , bolujemo....I onda, jednog dana, shvatimo da postoje mnogo lepse oci, mnogo mekse usne, mnogo neznije ruke. Onda se pitamo sta smo uopste i radili do tada i s kim?
Cuvaj svog pravog, neguj ljubav, voli, istinski i nadaj se da ce trajati celog zivota. Srecno.
casper :
17/09/2008, at 07:16 [ Odgovori ]
Principessa78, ljubav nas cini bogatijima.Za iskustvo, za srecu, za bol.Kad taj pravi ode, ode sve sa njim. Mnogi od nas nisu ostavljeni zato sto taj neko vise ne voli.Mnogi od nas se rastaju upravo zato sto su se prerano ili prekasno sreli, ali sve jedno boli. Znas ko se prerano sretne, ima sase da voli ponovo ili da vremenom shvati da to mozda i nije bila prava, istinska, ni ljubav ni patnja. Ko se prekasno sretne, taj zna sta mu se desava, zna sta je dobio i zna sta gubi. Po nekad se svesno odricemo prave ljubavi upravo zato sto je dosla prekasno, zato sto bi sa njom povredili jako bitne male ljude u nasim zivotima. I ako procitas gomilu postova, shvatices da se je mnogo njih odreklo ljubavi upravo zbog toga i tu nema sledeceg koji ce ublaziti bol.I taj koji se je desio, desio se slucajno, neocekivano, nepozvan. Obogatio i opustosio nas zivot, i to je to. Nema vise, nastavljamo obicnim zivotom bogatiji i siromasniji u isto vreme.
casper :
17/09/2008, at 07:24 [ Odgovori ]
Belaruzo, tebi ne moram da pricam nista.Ti umes da citas izmedju redova i znas o cemu sam pisala. Znas koliko je onih kojima se je desila ljubav kad je nisu trazili, kad je nisu ocekivali, kad mozda i nije trebala da se desi. Znas kakvu pustos ostavlja kraj kad se volite, a ipak svako ode svojim, odnosno ne svojim nego pravim putem. Znas da tu nema druge, sledece ljubavi.Isto tako znas da se od secanja ne zivi. Secanje samo pojacava bol.I tu nema nade u lepse sutra, ne zato sto sam pesimista, ne zato sto mislim pogresno nego zato sto tako mora da bude.Zato sto je jedino tako ispravno.
siljka :
17/09/2008, at 11:05 [ Odgovori ]
Ja sam srecom osiromasena za taj osecaj o kojem pises,zivim srecno i sa leptiricima. Naravno da uvek ima nekog razloga za "kuknjavu", mada to brzo prodje. Pravu ljubav sam nasla i sa njom zivim.Osecaj da sam nekoga izgubila,kazem,nemam i necu dozvoliti ni da ga imam. Ja sam valjda previse na zemlji,previse u sve uplicem razum,te smatram da ne mogu voleti nekoga ko mene ne voli.
A sto se pisanja tice...primetih da tuga inspirise bolje od srece,kisa bolje od sunca.Mame lepse reci.
casper :
17/09/2008, at 11:12 [ Odgovori ]
Siljka, neka tako i ostane do kraja. A te prolazne, nebitne kuknjave...one su tu samo da nam ne bude dosadno.One ne doticu i ne stvaraju tugu. Uzivaj u svojoj sreci i cuvaj je.
Baladasevic :
17/09/2008, at 11:41 [ Odgovori ]
A ja bih rekao da je tebi vec bolje? Kao prvo, ona ljubav sto vec nekom drugom pripada, nije prava ljubav. Ne moze se voleti/sluziti dva gospodara. To je tako otkada je sveta i veka. Ljudi se lako odricu zelje i truda za pravom ljubavi. Samo ako je uzvracena, i ako se voli u potpunosti, ljubav moze biti prava i jedina. Ja nisam kompetentan za ljubavi posle prve :) ali stalno gledam kako EGO unistava po celom svetu sve lepo sto je napravljeno. Odnos ego i ljubav je obrnuto proporcionalan, pa racunaj.
Ljubav uvek postoji, i to ona prava, samo su nam razliciti putevi do nje. A zasto je to tako? Duga prica, mozda jedared kad se vidimo. A dato nam je da bi UCILI. Per aspera ad astra, draga moja i samo tako.
Sedenjem i kuknjavom, niko nista nije postigao, nikada. Mozda vec iza ugla, naici ce on. On, onakav kakvog ti zelis, ali da li ce te naci, TEBE, onakvu kakvu on zeli? Uglavnom svi samo TRAZE, OCEKUJU, niko ne razmislja o tome koliko i kako ce sebe dati. Da, razmisljaju, samo na jedan od bezbroj nacina, a to je tuzno.
I normalno je da cak i kod mene svrati tuga, kao sada, na primer, kada sam na poslu i (kao : ) ) radim, a najradje bih se scucurio kraj male garave i pod jorgan planinom kampovao par dana...
Ponekad staza malo savije, na putu nasem, al` nije razlog da krivimo ikog, vec da ponekad malkice ubrzamo par koraka...
Pozdrav iz ravnice, za drago lice
casper :
17/09/2008, at 11:57 [ Odgovori ]
Ja samo ucim da zivim sa tim, prijatelju dragi. Slazem se i razumem sve sto si rekao, i znam, znam da je tako ali po nekad razum odluci da drema i ne cuje ono sto mu govorim. Znam da se do zvezda preko trnja stize, i ja sam do zvezda stigla, samo sto sam eto opet morala da sidjem, da se po tom istom trnju vratim.I to sto sam tuzna nije kuknjava, sama sam tako odlucila iz meni vaznih razloga, ne zalim se samo eto tugujem.Nikad nikog ne krivim to si do sada video, greske svoje priznam a tudje prastam, i idem dalje.Krivudavim putem po trnju, po mraku....sama ili u drustvu....idem.
Mozda nekad i do ravnice stignem da pozdravim dragog mi dobosara.Do tada veeeliki pozdrav ovako.
vestica :
17/09/2008, at 12:30 [ Odgovori ]
nisam iscitala sve komentare.... mogu samo da kazem da je tuga ta koja uvek vise inspirise na reci nego sreca.... u sreci svi uzivamo i o njoj retko pisemo, ali tugu- imamo svi taj poriv da podelimo sa drugima, a sve nadajuci se bice nam lakse.... da li nam je u stvari zaista lakse????
phedredelaunay :
17/09/2008, at 12:38 [ Odgovori ]
Ja se javljam kao jos jedna u dugoj i srecnoj vezi. Znam da se to iz mojih prica ne vidi, ali one su rezultat nekih drugih unutrasnjih previranja.
Ne zalim ni za jednom proslom vezom, naprotiv - hvala Bogu sto su prosle. Za svaku sam verovala da je prava, najveca, da nikada necu preboleti, tako da razumem ono o cemu pises.
Malo zbrkan komentar, izvini.
casper :
17/09/2008, at 13:06 [ Odgovori ]
Vestice, sigurna sam da nama licno nije lakse, samo je mozda nesto jasnije i prihvatljivije kad znamo da se i ostatak sveta bori sa istim problemom.Tuga inspirise...mene licno sreca vise inspirise i ja volim i srecu da delim sa ljudima, da tracak te srece prenesem i na njih, ali se zaista o sreci retko pise.Ljudi ne pisu o sreci verovatno zato sto tu nema dileme, volim i voljena sam i to je to.Steta, toliko lepo moze da se pise o ljubavi, na toliko nacina da se recima obogati.Mozda bi iz tih srecnih prica neko otkrio da je ustvari srecan a da nije ni svestan toga.
casper :
17/09/2008, at 13:11 [ Odgovori ]
Phedredelaunay,zaista mi je drago sto se toliko ljudi javilo da je srecno.Sad kad si u toj vezi posle toliko pogresnih za koje si mislila da su prave, verovatno shvatas razliku u osecanjima, u davanju, u samoj ljubavi.Ja ti zelim da to traje citavog zivota i da uvek budes voljena onoliko koliko volis.
vestica :
17/09/2008, at 13:12 [ Odgovori ]
Mozda bi se delic srece preneo i na one koji tog trenutka tuguju .... mozda....
casper :
17/09/2008, at 13:21 [ Odgovori ]
Vestice, ja verujem da bi, ja sam sigurna da bi veliki broj onih koji tuguju shvatio da mozda i nema razloga za tugu, da mozda pogresno gleda i dozivljava odredjene situacije.Naravno, ne bi tad svi postali srecni, ali dovoljno je i da sagledaju problem iz drugog ugla.
oosterhuis :
28/10/2008, at 23:49 [ Odgovori ]
Eh, Casper.... tako te dobro razumijem, tako sam u istoj situaciji... kad pomisliš "to je to što sam čekao cijeli život"... znaš da ti više nitko ne treba... pa ipak ostaneš sam, a osjećaji se ne mijenjaju... i pitaš se hoće li se ikad promijeniti... trudiš se svaki dan naći nešto dobro i zanimljivo u drugim ljudima, novim danima... nadaš se da će biti lakše... i ponekad je lakše... ali duboko u sebi, znaš da bez obzira koliko se trudio, sebe ne možeš natjerati voljeti nekog drugog, te druge oči, usne i ruke osjećati mekšima i ljepšima...
casper :
19/11/2008, at 08:22 [ Odgovori ]
Oosterhuis,upravo tako....
Sebe ne mozes naterati voleti nekog drugog...niti zelis tako nesto...
Charolija :
29/09/2009, at 13:55 [ Odgovori ]
Veliki broj postova na tvom blogu, volela bih da mogu sve da ih pročitam, ali ne mogu da postignem. :))) Ne mogu nigde ni da pronađem šta je u stvari prouzrokovalo tu veliku tugu. Otišao je neko koga si volela ili je nešto teže u pitanju? Kroz postove ću već pročitati šta je i neću ti reći biće bolje, želim prvo da te upoznam kroz tvoje pisanje, a vrlo rado bih ti i pomogla ako mogu i umem. Pozdrav
Zumic :
11/01/2011, at 20:46 [ Odgovori ]
Kako neko uopste moze da bude siguran da je dosao pravi/prava? Kako mozes biti siguran da boljeg od toga nema? Nekako mi se cini da smo jedino sigurni da je pravi otisao...da se uvek okrecemo onome sto smo izgubili i to velicamo, zaleci za tim zivot nam prolazi pred nosom, al to je u nasoj prirodi, skoro svi smo takvi. Kada nadjes nekoga za koga mislis da je pravi u pocetku si ushicen, ispunjen, a onda vremenom pocnes to da uzimas zdravo za gotovo, i polako pocnes da nalazis miliun mana toj osobi, i onda se okrenes i pomislis ma onaj prosli pravi je ipak bio pravi.
Istina da je prva ljubav nezamenjiva, nikada posle ne mozes osecati one leptirice u stomaku i tu srecu, ali ne znaci da je to bila prava ljubav... ljudska osecanja se menjaju, svaki put ces voljeti drugacije, mozda vise, mozda manje, ali neces moci da poredis te vrste voljenaj jer menjas se, sazrevas i sve postaje drugacije, mislis da osecas manje jaku ljubav, a mozda si samo navikao na osecaj voljenja nekoga i zato ti se cini da si nekog voleo vise i da je on bio pravi...mozda gresim.
O tugi se pise mnogo vise, jer kada su ljudi srecni nemaju vremena da razmisljaju o uzroku svoje srece, jednostavno uzivaju u tom prelepom osecanju koje ih obuzima ne gubeci vreme da o tome razglabaju. Tuzni ljudi ne vide izlaz, pa svoju tugu dele sa drugima, nadajuci se da ce ta tuga biti manja....