11.09.08
Mom leptiru......
" Svi mi kad tad u zivotu upoznamo Leptira. Leptir je osoba, covek ili zena, decak ili devojcica izgubljena u ovom svetu, uzidana u teske zidove svoje maste, zaglavljena u balonu svojih snova. Leptir zna sve o ovom svetu, a ustvari ne zna nista, jer nista nije imao priliku doziveti. Leptira upoznamo bezazleno, slucajno, i isto ga tako zavolimo.. slucajno.. iskreno. Leptira primetiti ne mozemo, dug je njegov let i borba oko nas, a mi to ne vidimo sve dok Leptir od umora ne krene padati, a mi pruzimo dlan i ponudimo mu utociste...I tek tada pocinju svi nasi problemi.
Onako malen, prestrasen uvuce nam se pod kozu i mi pocinjemo jedan potpuno novi zivot.Toliko malo ljubavi treba, a mi mu ponudimo tako mnogo. Leptir nam postane sve ono sto smo uvek zeleli, ono o cemu smo sanjali.. sve ono sto nam treba u zivotu. I niko nije sretniji od nas. Zivimo svaki trenutak u nadi da ce potrajati sto duze. Vreme nam nikad krace ne bude, snovi nikad realniji. Cak ljude gledamo drugacije. Sa osmehom prelazimo ulicu... zracimo. Leptir probudi leptira u nama.
Ali, kako Leptir ojaca, i spozna mnogo toga, kad prodjete mnogo toga s njim i mislite da je on jedini sa kim se mozete zamisliti, Leptir se umori od vase toplote i podje traziti novi dom. Leptir pozeli imati nekog, ne znajuci da vec ima sve. Leptir pocne nerado da slece na nas dlan. I onda nas zivot izgubi smisao i boli jako, prejako.
Ali, onog trenutka kad tuzni i skrhani od bola ipak pustimo Leptira i dozvolimo mu da ostvari svoje snove i nadje nekog kog zeli, kad mu mi nismo ono sto zeli, tog trenutka trebamo znati da smo na vrhuncu ljubavi prema tom istom..
Al' opet zaboli, kad ga vidis u svojoj blizini, a znas da spava na tudjem dlanu. "
Autor Insolitus
P.s. Obicno komentarisem tudje radove na svoj nacin i dodam svoje misljenje. Ovo ostavljam bez komentara. Ne znam da li je autor pisao o svom iskustvu, ali sam sigurna da mnogi od nas s pravom i najiskrenije mogu staviti svoje ime ispod ovog teksta.
domacica :
11/09/2008, at 12:10 [ Odgovori ]
boli. do koske.
ali ponekad izazove i osmeh.
u trenutku kada pomislimo da smo mu omogućili sve što je hteo.
samo, nažalost, taj trenutak je jako kratak.
za razliku od bola.
Prijatno!*
casper :
11/09/2008, at 12:27 [ Odgovori ]
Domacice, boli, boli prejako i onda kad se osmehujemo.
phedredelaunay :
11/09/2008, at 12:42 [ Odgovori ]
Verujem da boli, iako nikada nisam iskusila. Kad bolje razmislim, mozda sam i sama bila nesto nalik Leptiru, iako verujem da nisam prouzrokovala tudju patnju.
casper :
11/09/2008, at 12:50 [ Odgovori ]
Phedredelaunay, dobro po tebe sto nisi, mada, Leptir ti pokaze koji je tvoj maxium u davanju ljubavi, u odricanju u patnji...Svako jednom oseti to nesto.
cicilly :
11/09/2008, at 13:53 [ Odgovori ]
... Al' opet zaboli, kad ga vidis u svojoj blizini, a znas da spava na tudjem dlanu. ...
Mnogo boli...
Zato je meni bolje sto ga ne vidjam...
krilaandjela :
11/09/2008, at 14:02 [ Odgovori ]
Не и да, научио сам превише рано да умем да пустим, и да, гледао сам исте лептире и да, имали су све дланове отворене и мој је умео да одлети, али ето ваљда са годинама се врати по чаробни прах за крила пустим га опет да само на трен слети.
Његов лет, лет лептира исто је што и речи у осећањима, важна је само веза која их спаја.
Поздрав
casper :
11/09/2008, at 14:43 [ Odgovori ]
Cicilly, srce oseca i kad oci ne vide. Neverovatno ali provereno i dokazano.
casper :
11/09/2008, at 14:47 [ Odgovori ]
Krilaandjela lepo receno, mozda nekad i prihvatimo da je tako.Veliki pozdrav tebi.
Baladašević :
11/09/2008, at 14:49 [ Odgovori ]
Čitam ove tvoje rečenice
i zamišljam nove početke...
Šaljem ti istinu iz ravnice:
da samo retki, nađu retke!
Stvar je u tome da nema volje
da retko ko srcetom traži
i odistinski želi da bude bolje
prolazni minuti, njima su draži
Niko ne traži prvo poznanstva
i pomoć za skidanje stega
kao što u praskozorje čovečanstva
ljuba je bila, pre pi posle svega
I zato divanim ko želi čuti
ponizi sebe, ego uništi
i nestaće očas tužni minuti
i život nikakav koji te tišti
ja dobro znadem da to je tako
al' niko nije kaz'o kako to ide
il' da je možda, slučajno lako
to samo oči nebeske vide!
Pogledaj u sebe, i čovek budi
ne boj se srcem umilnim prići
i sasvim nenadano, između tužnih ljudi
tvoja će sreća za večnost stići!
Voleo bih da mogu svima pokazati da je ljubav tu, svuda oko nas, i da podignem sve posustale. Možda i ja nekada shvatim zašto se ljudi tako lako predaju i odustaju...
Srdačan pozdrav iz ravnice!
casper :
11/09/2008, at 15:08 [ Odgovori ]
Ravnicarski, druze hvala ti na ovim stihovima iznenadio si me prijatno, ma sta iznenadio, odusevio si me.
Hocu da ti kazem da u ovoj prici nema ega, nema povredjene sujete, nema mrznje i prekora. Samo tuga sto je neko otisao. Ljubav je i dalje tu, najcistija, najiskrenija i iznad svega zelja da tom Leptiru bude dobro.I nema odustajanja, dlan je zauvek otvoren za istog Leptira...Pozdrav i tebi.
casper :
11/09/2008, at 15:10 [ Odgovori ]
Da, zaboravih da ti kazem koliko si lepo rekao:
"SAMO RETKI NADJU RETKE."
Zbog tog saznanja vredi ziveti.
Baladašević :
11/09/2008, at 15:34 [ Odgovori ]
Draga moja, upravo to ja želim SVIMA reći. Da ljubav prava POSTOJI, i, što je još važnije, SVAKO je može dosegnuti. Naravno, svako ko je spreman za odricanja. Zašto odricanja? Teško je objasniti, to svako stiče individualnim iskustvom. I neće biti dato da se vidi onima koji nisu spremni na "sve". Da sam znao da ću ekspres poštom putem novosadskog porodilišta dobiti anđela, čekao bih i 5 decenija, a ne predugih 15 godina.
S najlepšim željama u tvom ličnom traženju,
casper :
11/09/2008, at 16:40 [ Odgovori ]
Umes da patis, ali umes i da volis.Znas koliku stetu ego pravi na dusi i znas da ga kontrolises. Imas svog andjela, svoju ljubav pored sebe i imas andjelcice. I pored svega imas puno panonskog praha da podignes sve posustale leptire i da im das nadu da ce pronaci svoj dlan.Ti si zaista srecan covek, iako mozda ponekad nisi svestan toga.Veeeliki pozdrav!
fotomania :
11/09/2008, at 19:24 [ Odgovori ]
Vise volim onu: "Pusti pticu da odleti. Ako se vrati, tvoja je. Ako se ne vrati, nikad tvoja nije ni bila."
:)
casper :
11/09/2008, at 19:37 [ Odgovori ]
Fotomania,slazem se, ionako je nemoguce zadrzati ono sto odlazi.Mozda se i vrati..ko ce ga znati.Pozdrav!
principessa78 :
11/09/2008, at 19:53 [ Odgovori ]
Izdvajam:
"Al' opet zaboli, kad ga vidis u svojoj blizini, a znas da spava na tudjem dlanu. "
Bas boli...mnogo.
Pussa i cestitka na odlicnom izboru teksta.
casper :
11/09/2008, at 20:17 [ Odgovori ]
Principessa78, boli prejako i nece proci. Kisic i pozdrav za tebe.
Milena :
18/03/2009, at 05:20 [ Odgovori ]
Da Vam kaze nesto, jedan leptir... Kad je ovaj leptir odleteo jednog toplog dlana, lutao je od dlana do dlana... I slomio krila, umorio se, zaplakao.. Al ego je cudo, pre ce Vama reci neko nekom... ko je imao najtoplije srce i bio najvece utociste za malog leptira.... :(
poluuspavanka :
29/09/2009, at 14:39 [ Odgovori ]
KAKO ja ovo tek sad vidim?!!!!
Ubiću se!!!
Predivno!!!!
Hvala ti Kasper!!!