03.09.08
NA KRAJU DUGE.....
Sedim i razmisljam....o zivotu, o sreci, o prolaznosti, o padovima, greskama...I vise mi nista nije jasno. Kako, zasto i dokle? Toliko pitanja bez odgovora. Kad sam konacno bila sigurna da sam sklopila svoju slagalicu, ja sam se ustvari potpuno izgubila. Delovi su ostali rasuti tamo negde i sta sad? Nista, bas nista.
Dosla sam ovde kod Vas jer mi glasni razgovor vise ne prija. Ovde razgovaram u tisini. Sa razlicitim ljudima koje ne poznajem, a opet su mi blizi nego oni realni. Blizi po osecanjima, po padovima, po zivotu. Drago mi je kad procitam da je neko ponovo pronasao sebe, sam ili kroz nekog drugog sve jedno. Zelim da verujem da je tako. Zelim da verujem da je i to moguce. Ali, mislim da je to samo privid. Mozda pokusaj da se podmiti sudbina.
Neko me je jednom pitao "Ako ti Bog da sve sto si u zivotu sanjala, zelela i zamisljala, da li i dalje trazis?" Ja sam rekla ne, ja nemam vise sta da trazim. I sad tako mislim. A Bog je vecinu onoga sto mi je dao opet uzeo. Citajuci sve sto na blogu pise cesto se srecem sa komentarima kako sad boli ali vreme leci, mi zivimo od secanja, nalazimo nove vidike...Sva ta misljenja postujem, ali da li i Vi dragi moji u dubini duse verujete da se moze ziveti od secanja, da se moze biti isti ponovo? Da li ponovo uopste postoji, i cemu?? Za mene ne! Ja "ponovo" ne priznam za mogucnost. REPRIZE POSTOJE U POZORISTU,U ZIVOTU IH NEMA.Celog zivota sanjamo i mastamo, o dobrom poslu, pravoj ljubavi, deci, svom gnezdascu i sreci.Retko kad se desi da sve to dobijemo, ili da dobijemo u paketu. Obicno dobijamo jedno po jedno ,sa zakasnjenjem ili u pogresnom trenutku kad je kasno ili nemoguce zadrzati sve. I sta onda?
Vecina odgovara zivot ide dalje, bice novih prilika, vredi pamtiti....Ja u sve to ne verujem na taj nacin. Nova prilika? Ja ne zelim novu priliku. Slazem se da zivot ide dalje, naravno ide i moj, ne ceka da se ja sastavim ali kako? Od danas do sutra u tisini, u pitanjima bez odgovora, u glasovima u glavi koje ni ne zelim vise da slusam. U proklinjanju same sebe, u uzaludnim pokusajima i molbama, u osudama...
U NADI U NEKO MOJE SUTRA NA KRAJU MOJE DUGE KOJA SVAKIM DANOM SVE VISE BLEDI....
andrijana :
03/09/2008, at 12:03 [ Odgovori ]
I moja duga svakim danom sve vise bledi... Samo cu ti to reci i nista vise...
casper :
03/09/2008, at 12:05 [ Odgovori ]
Dovoljno je Andrijana, razumem nazalost.
cicilly :
03/09/2008, at 12:08 [ Odgovori ]
Moja duga je zasijala novim sjajem...
Nema repriza... svaki put je premijera... ali nikad ne znamo sta nas ceka...
Nikad...
I kad pomislimo ima li sta gore - ima gore...
I kad pomislimo da nema bolje - ima bolje...
Zivot me je tome naucio...cekala sam zvezdu - i dobila je...
I nikada, ali NIKADA nisam izgubila nadu...
A sasvim nenadano, bez razmisljanja, bez molbi, suza, patnji naisao je neko je je rekao da sam nesto najbolje sto mu se desilo u zadnjih 6 godina...
On je 6 godina cekao... i dosla sam ja... :)
Ja sam godinu i po dana cekala... i dosao je on...
Neko ceka citav zivot... ali sve dodje na svoje... kad - tad...
Jubim... :*
casper :
03/09/2008, at 12:10 [ Odgovori ]
Drago mi je zbog tebe, uzivaj raduj se i cuvaj...CUVAJ najbolje sto znas!
cicilly :
03/09/2008, at 12:16 [ Odgovori ]
Ja mogu da cuvam koliko hocu ako nije sudjeno nije i nece biti nicega...
Ja mogu samo da uzivam dok traje... pa koliko god bude trajalo... da izvucem maksimum iz svega... i da pamtim dobro i lepo... :)
Veruj casper... veruj... :)
casper :
03/09/2008, at 12:28 [ Odgovori ]
Jao toliko licis na mene, nikad vise ne izgovaraj recenicu mogu da uzivam dok traje...i da pamtim.Ja sam celog zivota za sve to govorila.A onda je dosao dan kad mi se to obilo o glavu.Neke stvari u zivotu traju i kad su gotove, u nasim glavama,srcima dusi...i bole jako bole...
cicilly :
03/09/2008, at 12:43 [ Odgovori ]
Da traju u nasim srcima onoliko koliko im mi dopustimo... :)
Bole u zavisnosti od toga kako ih mi shvatimo! I bole koliko im dozvolimo!
Samo treba imati snage i verovati...
Boli mene i dalje, ali mnogo manje nego pre...
Znam i dalje da ja Onog mog nikad necu imati... ali dosao je neko drugi...
Ostaje Onaj moj u srcu... ali ima tu jos mesta :)
Voli Onaj moj mene, volim ja njega... a ja se zadovoljavam malim stvarima - to mi je dovoljno...
A sad je cak dosao jos neko koga mogu da volim - pa kako da ne budem srecna... :)
casper :
03/09/2008, at 12:47 [ Odgovori ]
I treba da budes srecna naravno!
phedredelaunay :
03/09/2008, at 12:51 [ Odgovori ]
Ponekad mi se cini da je ova sreca za mene stigla prekasno, onda pomislim da hulim na zivot sam, ali to su moji osecaji, a sa njima se tesko boriti.
I ne, ne budemo isti mi, budemo drugaciji, ali drugacije nije uvek losije.
Ponekad valja samo preziveti, ali znam koliko to ume da potraje i koliko ume da nas degradira.
Izvini zbog duzine komentara, jedino sto ti iskreno zelim je da budes srecna.
Pinokio :
03/09/2008, at 13:13 [ Odgovori ]
Ljudi uvek mnogo komplikuju i previse razmisljaju. Zato pate. Ali, patnja je ono sto prethodi sreci. Logicno je i sasvim dobro sto je tako. Jer, da nemamo patnju, ne bi znali sta je sreca. Zamisli samo da ti sve ide kako pozelis, da je sve idealno, da imas sve sto zelis.....cemu bi se nadala, sta bi zelela, kako bi znala zta je sreca?
Zivot je svima bas onakav kakav treba da bude! Smena svega: dana i noci, radosti i tuge, ljubavi i mrznje....
casper :
03/09/2008, at 13:16 [ Odgovori ]
Phedre hvala, i ja pisem duge komentare kad tema to zahteva i to je u redu.To sto kazes da drugacije nije uvek gore, slazem se ali nije ni nase.Prezivljavanje jako dugo traje,ponekad sam sigurna da vise nemam snage,onda opet otvorim oci, nadam se...Vise ne znam ni cemu.
casper :
03/09/2008, at 13:20 [ Odgovori ]
Pinokio,patnja je ono sto prethodi sreci, ali je patnja i ono sto ostaje posle srece. A sreca tako prokleto kratko traje. I to je tako bilo i bice. Pozdrav za tebe.
donna :
03/09/2008, at 13:23 [ Odgovori ]
Naučila sam da reprize u životu ne postoje i da nas često život stavi u šah mat poziciju potpuno nespremne. Kao klasičan nokaut u kojem imamo samo dvije varijante odustati ili nastaviti se boriti svom snagom.
Prevelika doza samokritičnosti znam da nije dobra,ali je i ja imam. Mi smo samo ljudi koji nisu bezgrešni, oni najobičniji koji treba da uče na greškama.
Ne postoji situacija iz koje nema izlaza, uvijek postoji svjetlost na kraju tunela i ništa nije toliko strašno da je nerješivo, osim smrti.
Vrijeme ne liječi ništa, vrijeme samo čini da iz nekog malo drugačijeg ugla nešto sagledamo, da uporedimo, vidimo.
Eh, toliko toga bih mogla napisati, ali pogubih osnovnu misao.
Elem, što me ne ubije ojača me. Što i tebi želim
casper :
03/09/2008, at 13:32 [ Odgovori ]
Donna ti si me razumela potpuno a i ja tebe.Vreme ne leci nista.Upravo tako!Ja sam daleko od toga da sam sigurna da me nije ubilo...jaca sigurno nisam...ne znam sada sam cini mi se..bas duh,samo duh.
krilaandjela :
03/09/2008, at 13:39 [ Odgovori ]
Душа човека је топла као и земља по којој ходамо.
Шта јој се све дешавало док ти и ја рецимо тек сада корачамо по њој.
Сва та сећања и сви ти преображаји, ране и сво цвеће, све наше границе и све наше куће, четири зидића и баште, део нечега топлог и нежног, део живота или сам живот, очи боје туге, можда понекад пуне бисерних суза, реприза репризе и сталног циклуса, режисер без тона и траке, коцкице од кајања, од тренутака времена сабраних код тебе и код свих, све је то део нечега и нас и наших веровања појимања и враћања, вечног тражења и губљења, јер нисмо савршени без оног другог бића.
Немој да престајеш да верујеш, ја ти сада одох ѕа Ниш јер у моје пријатеље верујем и сада идем да се са њима смејем,
велики поздрав
casper :
03/09/2008, at 13:55 [ Odgovori ]
Krilaandjela lepo se provedi i uzivaj...
donna :
03/09/2008, at 14:22 [ Odgovori ]
Imala bih još toliko toga da na ovu temu kažem, napišem, ali možda su riječi nepotrebne, jer, znam, razumjele smo se.
shadow :
03/09/2008, at 14:27 [ Odgovori ]
Život ne ide dalje već teče, dešava se, sve si lepo napisala, život nije igra u kojoj se skupljaju uspomene da bi se jednog dana od njih živelo, svaki trenutak života ima svoje danas, svoje mesto, svoje veličanstveno postojanje. Ne bi bilo zanimljivo da nam se sve desi odjednom, sam život sve to dozira kako najbolje ume. I sve što nam se dešava, lepo ružno, uspone i padove treba poštovati kao deo nas. Jedinstvene stvari koje se nikome više neće desiti taman da ne znam koliko liče.
A vreme... to je katogorija o kojoj ne vredi raspravljati, rastegljiva je i u potpunom razlazu sa satovima i kalendarima. To je ipak nešto lično.
casper :
03/09/2008, at 14:50 [ Odgovori ]
Shadow slazem se sa tobom ali bih volela da jedno divno vreme sacuvam zauvek...znam da to nije moguce,znam da se menja i vreme, i ljudi, da se menja sve.Znam da ima i uspona i padova i ja se ne zalim na to, ali isto tako znam da bi sve bilo drugacije da se desavalo drugacije.I to me boli,jako i neprolazno.
shadow :
03/09/2008, at 14:55 [ Odgovori ]
Casper tako je sa svima nama, neke trenutke cuvas u sebi , nikako drugacije ne moze a po onoj narodnoj ''da covek zna gde bi pao on bi seo'' svima bi nam bilo lepo da to mozemo i umemo, na zalost nije tako pa nam samo ostaje da zicimo ovaj nasj jedini zivot kako najbolje umemo.
casper :
03/09/2008, at 15:05 [ Odgovori ]
Shadow,znam, znam da mora tako ali...to ali me proganja
xenija :
03/09/2008, at 15:51 [ Odgovori ]
Moja duga je odavno postala jednobojna...Bleda,jedva se i vidi.Mozda samo,po nekada. : (
A ti,ti ces naci na kraju duge,cup srece iveselja,budi uporna.
Budi pozdravljena**
casper :
03/09/2008, at 15:55 [ Odgovori ]
Hvala Xenija,taj cup bi trebalo da pronademo svi koji verujemo u dugu ali...mozda zato sto je leto pa se duga retko pojavljuje nikako da nadjemo put ka kraju duge
casper :
03/09/2008, at 15:56 [ Odgovori ]
Tvoja duga jos ima puno puno vremena da sasvetli u svim iskricavim bojama i hoce sigurno videces.Pozdravljam i ja tebe.
biljana :
03/09/2008, at 22:45 [ Odgovori ]
"mozda zato sto je leto pa se duga retko pojavljuje nikako da nadjemo put ka kraju duge"
E ovo što si rekla mi se svidelo. Upravo sam htela da napišem da se duga leti ne može tako lako uočiti i da se zbog zraka sunca čini bleđa i providnija.
Meni vreme leči rane. One vremenom postaju zaceljenije i ne tako osetljive na so koju život zna kad kad da pospe po njima. Ali i dalje ostaje jedna velika doza gorčine i tuge.
Kako vreme teče tako i naša uloga postaje drugačija. Scenario se menja iz dana u dan i retko kad smo u mogućnosti da predvidimo šta će nam se dalje desiti. A ono dobro mora da naiđe, kad tad, i da potisne onu lošiju stranu života, barem na kratko.
Neke tuge treba otćutati. Nekad nam se i usled sopstvenog bola stvari čine mnogo gorim nego što jesu.
A ja ti želim da uskoro obnoviš paletu boja duge!
casper :
03/09/2008, at 22:49 [ Odgovori ]
Hvala Biljana,mozda nekad i stignem na kraj moje duge.Lepo si rekla, scenario se menja ko zna sta ce sutra biti.
sanjarenja56 :
04/09/2008, at 12:55 [ Odgovori ]
Casper, srećan ti rođendan, proslavi ga veselo, i neka od njega na kraju tvoje duge krene nabolje!
casper :
04/09/2008, at 13:03 [ Odgovori ]
Sanjarenja hvala, srecan nikako nije ali sta cu zivot je to.