14.12.08
Nevidljivi ram
Uzimam nevidljivi ram za sliku i u njemu stavljam svoj lik. Onakav kakav poznaju ljudi oko mene.Vedra, nasmejana, uvek u pokretu... uvek i svuda za svakoga. Bez problema. Bez tegoba... Zadovoljna svojim zivotom, ispunjena, srecna...
Ali....
Nevidljivi ram postaje magican... otvara unutrasnjost lika i otvara jedan novi, ne tako lepi svet. I ja opet vidim sebe... onakvu kakva jesam. Onakvu kakva sam sada... onakvu kakvu ne zelim da me iko vidi. Oci bez sjaja, lice bez osmeha, i grc.... prejaki grc koji i sada osecam. Nedosanjani san, prekinuta pesma, milion pitanja bez odgovora. Nicim zasluzena kazna. Nicim izazvana bol. Nicim prekinut osmeh na usnama.
I opet Zasto? Bez odgovora.
Kad sam bila mala, baka mi je stalno govorila "Cini dobro , da bi ti se dobro vratilo". I ja sam joj verovala. Vise ne verujem. Nije tacno. Za sve dobro, dobija se duplo gore. Nazalost. Toliko zlih ljudi hoda svetom, a toliku moc imaju. Opet pitam zasto? Cime su oni zasluzili moc? Kako su i od koga dobili pravo da se celog zivota smeju? Pakosno, ali se smeju. I zasto oni uvek i sve dobiju? Ustvari otimaju, ali sve jedno na kraju je ipak njihovo. I dokle tako?
Gledam u ram... i vidim jedan zivot, izgubljen u lavirintu nade... u lavirintu cekanja... u lavirintu vekovanja... Vidim jedan zivot koji i posle svega veruje u sutra... koje nikada nece doci... u sutra koje je vec svanulo na nekom drugom mestu... i koje je probudilo jos jedan pakosni osmeh umiven mojim suzama nade i cekanja..... Cekanja mog nasmejanog jutra.
Bacam ram i gazim ga... ne zelim da iko vidi moju patnju.
Ne!!! Ne zelim!
Ne zelim jos jedan pakosni osmeh necije prazne duse ispred sebe!
Ne zelim glas... ne zelim pokret... ni senku niciju ne zelim!
Ja samo hocu svoj san nazad. I svoj osmeh... i svoj mir...
I sliku u nevidljivom ramu...
I nista vise......
kammmelija57 :
14/12/2008, at 09:25 [ Odgovori ]
Jedan iskreni osmeh od mene. Neki najlepsi zivotni trenuci su:
- Zaljubiti se.
- Smejati se od sveg srca.
- Pronaci puno mail-ova od prijatelja kad se vratis sa posla
- Setati po nekom lepom mestu.
- Slusati omiljenu pesmu na radiju.
- Probuditi se i slusati kako pada kisa.
- Izaci iz kade i uviti se u topli ogrtac
- Primiti poziv od osobe koju dugo nisi videla.
- Dobar razgovor.
- Pronaci novac u pantalonama koje nisi obukla od prosle godine.
- Pozivi u ponoc koji traju satima.
- Smejati se bez razloga.
- Slucajno cuti da netko lepo govori o tebi.
- Probuditi se i shvatiti da jos mozes odspavati nekoliko sati.
- Slusati pesmu koja te podseca na 'tu' osobu.
- Biti clan jedne ekipe.
- Prvi poljubac.
- Stvoriti novo prijateljstvo.
- Osetiti zmarce u stomaku svaki puta kad vidis tu osobu.
- Provesti neko vreme sa svojim najboljim prijateljima/icama.
- Osetiti da su osobe koje volis sretne.
- Obuci majicu od osobe koja ti se svidja, a da jos uvek mirise na njegov parfem.
- Posetiti starog/u prijatelja/icu,i videti da se stvari izmedju vas nisu promenile.
- Imati nekoga da ti kaze da te voli.
Malo sam pokusala da te podsetim na lepe trenutke a ruzne trenutke i lose osobe...ZABORAVI!
shadow :
14/12/2008, at 09:34 [ Odgovori ]
Casper, ljude mocnima (one koji vladaju nasim emocijama, zivotom i svakodnevicom) cinimo mi sami. Izaveremo nekoga, damo mu moc i prepustimo se.
KAd citam tvoje postove citam ih kao da je svaka rec istinita, da nisi od onih koji pisu da bi takli druge i nabili gomilu bespotrebnih komentara.
Ako je tako ne mogu da se nacudim tome da ti ipak negujes svoju bol, vec sam pisala o tome.
I ako dobro razumem ono sto pises razmisli o tome da li bi bilo isto kad bi se tvoj san nastavio, ili pesma. Ne bi! Postoje drugi snovi, druge pesme, drugaciji zivoti.
Ispada da ti svoj mir mozes da imas samo ako vreme vratis unazad i ponovo ga smestis u ruke onoga ko ti je taj mir donosio, tako ti se cini. Nije tako.
Ovo o zlobnom smejanju... ne verujem u to. Kad se sutra, kako ti kazes, probudi na nekom drugom mestu, nema ni vremena niti mu pada na pamet da se zlobno smeje bilo cemu ili kome.
Ako budes zivela sa time da zelis svoj san nazad nigde neces stici. On je trajao i zavrsio se. Nema ga vise.
Sva jutra, ti, sve oko tebe, je samo u tvojim rukama.
Nasam sigurna u ovo sto cu napisati ali ako nekoga vise nema u tvom zivotu mozes li da se ponasas kao da ga zaista vise nema, da je umro. Stavi se u tu situaciju, da je tako moglo da se desi. Prezali ga i kreni dalje.
Spasi sebe i svoje buduce dane.
Pustam ovaj komentar i ako sam bilo sta pogresno napisala ili ti smeta slobodno ga obrisi, znam da je meni mnogo lakse da pisem nego tebi koja drzis taj nevidljivi ram u ruci.
stepskivuk :
14/12/2008, at 10:08 [ Odgovori ]
Baka je bila u pravu...
A moc zlima,dala si ti.
Lose stvari se desavaju svima,nisi ti privilegovana i pretplacena na dobro.
Zasto svi mislimo da imamo sva prava na srecu,a da je svako zlo koje nas snadje samo jedna velika zivotna nepravda?
Zivot je lep,prelep.
Zivot je jedino sto imamo.
Nemoj nikada da se usudis da posumnjas u to!
Pratim te vec dugo,osecam tvoj bol.
Ali,za ime sveta,prestani da zivis u proslosti!
Tvoje danas,samo od tebe zavisi...
Imala si dovoljno vremena za samosazaljenje.Ako nastavis,poceces da uzivas u jadu i bolu.
Nastani svoj um vedrim mislima i sve ce,opet,biti vedro i plavo.
Ne znam ko te je toliko najedio,ali ne dozvoli mu da jos uvek boji tvoj zivot.
Od tvoje sudbine,ma kakva bila, ima hiljade gorih,siguran sam.
Ne dozvoljavam ti da budes malodusna.
kammmelija57 :
14/12/2008, at 10:22 [ Odgovori ]
ni ja ne dozvoljavam da budes malodusna...prenosis na mene...
casper :
14/12/2008, at 10:32 [ Odgovori ]
Kammmelija, dobar dan. Ja sam vec primenila jednu od lepih stvari koje si mi navela. Probudila sam se, popila kafu i vratila se u krevet. Budim se jos uvek citajuci vase komentare.
betyn :
14/12/2008, at 11:34 [ Odgovori ]
Добро јутро! Не бих да паметујем, али ми допусти да те позовем на курс вољења себе, који са успехом похађам годинама. Још нисам положила, кад ћу - не зна се, али сам упорни полазник. Јер, ако не волиш себе, ни друге не можеш волети, нити се можеш осећати добро. Све је у глави, веруј! Да могу да те погледам у очи, сигурна сам да би у њима видела слику искрене, добре особе. То избија из твојих речи, примио се у њима бакин наук (есенција исправног пута). Држим ти плачеве, а прва лекција за данас је: Поновити гласно пет пута - ОВО ЈЕ МОЈ ДАН. ЈА САМ ДОБРИ ДУХ.
casper :
14/12/2008, at 11:37 [ Odgovori ]
Shadow, hvala na iskrenom komentaru. Javila si se medju prvima, a nisi ni svesna da si me ti inspirisala na ovaj post.
Sinoc nisam mogla da spavam (i ja imam problem sa spavanjem), i tako sam naisla na jedan tvoj stari komentar i napisala sve ovo. To jesu moja osecanja.
Zlim ljudima moc svesno nisam, ali nesvesno sigurno jesam dala. Ja imam jednu manu da prastam ljudima i da im dajem milion sansi u zivotu. Neko bi rekao da sam budala. Ko zna, mozda i jesam.
San, kada se prekine na bilo koji nacin, on se vise ne moze nastaviti, znam to... i kad bi se nastavio vise ne bi bio isti san... i to znam.
I ovaj post je vise bes, nego tuga. Zato sto sam dozvolila da do svega toga dodje, zato sto nisam bila agresivnija kad je trebalo, zato sto sam mislila da su svi ljudi, ljudi.
I dobro sam... naravno bol je jos uvek tu, i javlja se i saplice me stalno, ali naucila sam sa njim... ili bar ucim...
casper :
14/12/2008, at 11:50 [ Odgovori ]
Stepski, zdravo.
Plasim se da me razumes pogresno. Kazes da nisam pretplacena samo na dobre stvari... Ja i ne ocekujem samo dobre stvari. Naravno, verovatno bi najbolje bilo da je tako, ali je suludo ocekivati da sve ide kako treba. Ne ocekujem ni ja.
I ponavljam ono sto sam rekla Shadow, nije samosazaljenje,
vise bes sto nisam bila pametnija, bezobraznija cak...
I ovo sto pisem je ustvari moj pokusaj da sve to, kako bi moj sin rekao "pregazim"
Suvise dugo pokusavam da shvatim postupke nekih ljudi, i na kraju sam iscrpla sebe a oni su i dalje isti....
Pisuci sve ovo, pomazem sebi da shvatim da nisu vredni moje nervoze...
Hvala na komentaru, postujem misljenje.
casper :
14/12/2008, at 11:52 [ Odgovori ]
Betyn,
OVO JE MOJ DAN, JA SAM DOBRI DUH
OVO JE MOJ DAN, JA SAM DOBRI DUH
OVO JE MOJ DAN, JA SAM DOBRI DUH
OVO JE MOJ DAN, JA SAM DOBRI DUH
OVO JE MOJ DAN, JA SAM DOBRI DUH
Ponovila pet puta glasno!
Sta imam za domaci?
stepskivuk :
14/12/2008, at 11:54 [ Odgovori ]
Kada god sam potisten necim,zamislim sebe sa 80 godina...
odjednom,bude mi smesno sve sto me tistilo.
A kajanje za propustenim zameni zelja da,koliko sutra, uradim nesto cega cu se kasnije secati sa radosscu.
Zivot je jako dug.
Mnogo u njega stane.
I zivot je jako kratak.
Nikada ne znamo koji nam je dan poslednji.
Bas zato je tako lep i neprocenjiv.
Prestani da pokusavas da nesto pregazis.
Pocni da zivis.
Ni jedna briga nije vredna ni jedne jedine sekunde naseg zivota.
Koliko si sekundi do sada potrosilka?
tijanas :
14/12/2008, at 12:02 [ Odgovori ]
Ja te takvu i vidim, kao dobrog duha i pozitivca...
Samo da se nisi ljutila na sliku, jos bi mi lepsa bila :****************
hehe :)
casper :
14/12/2008, at 12:31 [ Odgovori ]
Stepski....Priznam MNOGO!
casper :
14/12/2008, at 12:33 [ Odgovori ]
Tijana, nisam se ljutila ni jednog trenutka, to je bila sala... samo sam morala da odem i tebi se ucinilo da sam ljuta.
Zasto bih se ljutila kad sam onako nasmejana:)))))
sanjarenja56 :
14/12/2008, at 12:34 [ Odgovori ]
Imaš za domaći da zavoliš sebe,
pa zatim da zavoliš sebe,
pa ponovo da zavoliš i poštuješ samu sebe !
Kad uradiš ta tri zadatka, dobićeš nove. Ne zabušavaj, direktorko firme!
casper :
14/12/2008, at 12:42 [ Odgovori ]
Sanjarenja, ja volim sebe. Da ne volim sebe ne bih ni pisala sve ovo. Ja volim sebe... ali volim i druge... i zao mi je kad oni to ne vide.... Ne zato sto se ne vidi, nego zato sto ne znaju da gledaju.
Ali, na kraju krajeva, oni su na gubitku....
Mogu li odmah dobiti drugi zadatak?
iluzija :
14/12/2008, at 15:45 [ Odgovori ]
Draga, kada nam nesto unisti osmeh MORA da prodje vreme, ali vraticemo ga, na drugom mestu, sa drugim prijateljima... Iako znamo sva "uputstva" kako da tugu prevazidjemo, nesto nam ne da da je odmah izbacimo, ali proci ce, sigurna sam. Znam da ne zasluzujes tugu. Problem je sto smo svesne svega i sto nismo toliko razocarane drugim osobama koliko nasim reakcijama... Neki ne zasluziju da razmisljamo o njima.... Nadam se da shvatas sta sam htela da kazem, jer sam na kratko dobila mesto za kompom i ne mogu da proveravam da li sam sve dobro napisala...
Proci ce tuga, vratice se duga, a sa njom i osmeh, veruj mi, mora da prodje... :***
sanjarenja56 :
14/12/2008, at 17:23 [ Odgovori ]
Casper, pošto si dokazala da si uradila prvi zadatak, imaš drugi: da prošlost ostaviš iza sebe, osmehneš joj se i nastaviš napred! Samo napred!
domacica :
14/12/2008, at 17:46 [ Odgovori ]
ponekad je dobro pogledati drugu stranu slike.
da proveriš šta treba promeniti.
Prijatno!*
casper :
14/12/2008, at 21:34 [ Odgovori ]
Iluzija, upravo tako. Upravo o tome i pisem, o svojim reakcijama, ili nereakcijama. I znam da razumes... I nadam se da ce proci. Znas da umem da se smejem.. ali znas i da cesto ne mogu...I da mozda nikad nece proci do kraja, ali cu biti bolje sigurno.
Hvala na svim divnim recima, koje duplo uzvracam i pozdravljam te puno.
casper :
14/12/2008, at 21:37 [ Odgovori ]
Sanjarenja, nekada se proslost ne naziva prosloscu, ali sve jedno ja idem dalje... Moram. Zivot nece da me ceka da se dogovorim sa prosloscu i sa sobom. On me jednostavno gura dalje, i ja moram da ga pratim, zar ne?
casper :
14/12/2008, at 21:39 [ Odgovori ]
Domacice, upravo je ta slika, taj okrenuti ram i probudio bes u meni, i zelju da prestanem da razmisljam o stvarima koje zaista ne mogu da promenim, i o ljudima na koje ne mogu da uticem pozitivno. Ne mogu jer oni to jednostavno ne zele. Nije da me ne boli, ali nije do mene.
pricalica :
14/12/2008, at 22:07 [ Odgovori ]
Хтедох да пишем, али видим да је Степски био бржи. Поздрављам и тебе и њега, Каспер, а мислим слично њему.
casper :
14/12/2008, at 23:33 [ Odgovori ]
Pricalice, sve sto si htela da napises, razumem.
Pozdravljam i ja Stepskog, tebe i sve ostale divne ljude.
donna :
14/12/2008, at 23:57 [ Odgovori ]
U nevidljivom ramu želim sebe vidjeti nasmijanu.
Ono što je bilo vratiti ne mogu, a ponekad me duša zaboli.
One koji odu i zatvore vrata ispraćam s osmjehom, jača, snažnija.
Zlurade prezirem.
Zle osmjehe pokušavam da ne primjećujem.
U ramu vidi sebe nasmješenu.Odbaci sve ono što te tužnom čini. Presjeci.
To možeš samo i jedino ti.
Dan sviće samo za mene. Samo za tebe. Gospodari svojim danom.
Život je lijep.
casper :
16/12/2008, at 00:43 [ Odgovori ]
Donna, divan komentar, ja ti zelim da ti slika u ramu uvek bude nasmejana, srecna i okruzena tebi dragim ljudima.
casper :
16/12/2008, at 00:44 [ Odgovori ]
Jos jutros sam ostavila ovaj komentar za Donnu, a sad sam videla da ga nema. Kako je to moguce kad nista nisam brisala ne znam, ali ja sam tvrdoglavija od bloga, pa ga evo napisah ponovo.:))
anam :
16/12/2008, at 00:53 [ Odgovori ]
Najlakše je deliti savete... mogla bih ti dati milion... a onda iskreno reći... ne slušaj me.
Zavidela sam ljudima koji ne pate, mislila sam da su srećni.
Kako sam se varala, oni ne poznaju emocije, ne dotiču ih, prazni su sve im je svejedno.
Činiš dobro, ne da ti se vrati, nego jer si ti dobra.
Bolje je da je tako... videćeš, kad se najmanje nadaš, sreća pokuca na vrata... nemoj ih samo otškrinuti, širom ih otvori...
casper :
16/12/2008, at 07:21 [ Odgovori ]
Anam, da, kad se najmanje nadas sreca ti pokuca na vrata... i ti ih sirom otvoris.... i ona udje i bude kod tebe neko vreme... i taman mislis da se je udobno smestila, ona se bez najave pokupi i ode... Eto tako...
I jos nesto. Postoje razliciti vidovi srece, ja imam dve srecice koje me i nose kroz sve zivotne oluje, ali koliko sam te razumela, a mislim da jesam, mi govorimo o onom drugom nestalnom obliku srece koji dodje kad se najmanje nadamo i ode a mi nikako nismo svesni da je otisao.
casper :
16/12/2008, at 07:25 [ Odgovori ]
Zaboravila sam da ti kazem, moja vrata su uvek sirom otvorena, mozda se sreca nekad i vrati, mozda zaluta pa slucajno udje, mozda... sve jedno kako, ali ne bi bio red da naidje na zatvorena vrata.
I svacija vrata bi trebala da budu uvek otvorena, sreca je ponekad jako umorna, nema snage da zakuca, pa tako moze umesto kod vas, otici na bilo cija otvorena vrata.
anam :
16/12/2008, at 07:58 [ Odgovori ]
Ako imas dve male srećice, ti imas sve...
postoje neki ljudi kojima je sve, bas sve oduzeto...
oni i ne žele da otvore svoja vrata...
sreća ne ume da stanuje kod njih... ali mi ne poznamo takve ljude...
Sigurna sam da ti se sreća prikrada...sigurna...pa znaš da sam vidovita:)
Prijatan dan...kasnim...
casper :
16/12/2008, at 08:15 [ Odgovori ]
Anam, uzdam se u tvoju vidovitost, i verujem u tvoje moci... Vrata su otvorena, samo da se ona usunja...
Ja cu se praviti da ne znam da je tu negde... pusticu je da me iznenadi.