13.10.08
SANJALA SAM ......
Sanjala sam Sunce...
I njega
Nestvarnog....
A tako obicnog......
Zracio je posebnim sjajem
Svih probudjenih zvezdica....
Cutao je...
Smesio mi se najlepsim osmehom
U njegovim ocima
Videla sam sebe...
Stajala sam ispred njega,
Uplasena....
Tuzna....
Izgubljena u vremenu.
Pitala sam KO SI TI?
Ja sam tvoje juce....
I sutra...
Ja sam tvoje jutro
I san....
Ja sam tvoja nada...
I put do kraja duge...
Zasto sada?
Kako?
Lako....
Samo mi daj ruku...
Osetila sam toplinu dlana...
Onog posebnog dlana...
Videla sam dugu...
I znala sam...
Ali cekaj!
Ne sada!
Ne mogu!
Ne smem!
Sutra je kasno....
Sutra ne postoji....
Zao mi je....
P.s. "Snovi su preskupi kada ih placamo nasumice zaslepljeni njihovom lepotom"