« Prethodni | Sledeći»

27.05.09

S R E C A

Objavljeno na Generalna | 09:01

 

       Domaćica je juče dala domaći zadatak.

 

        Tema, jednostavna, laka, ma može se napisati na

malom odmoru pre časa.

 

          Nema nepoznatih likova, nema zapleta, nema

stranih reci.

 

               Jednostavno i lako:

 

                        S R E Ć A

 

     Često imamo osećaj da baš nas sreća nekako

zaobilazi. Da su svi oko nas srećni, samo nama uvek sreća

izmakne.  Uvek nam malo treba i uvek nam baš to malo

nedostaje. I tako, većina nas provede život u ubedjenju

da jednostavno nema sreće, ili ga prati loša sreća.

 

      Razmišljajući sada ovako kako pišem, ja sam sigurna

da sreća definitivno nema moju adresu, i da me redovno

obilazi u velikom luku. Često se pitam zašto? Zašto baš

mene? I zašto uopšte nekoga?

 

      A onda razmišljam malo drugačije.

 

      Šta je sreća?

 

      Kako se javlja? 

 

      Da li se uopšte javlja ili je trebamo prepoznati?

 

      Osetiti možda???

 

 

     - Hladna zimska noć. Velika bela dvorana.  Mnogo

svetla, mnogo ljudi, suze i smeh pomešani.

 

      Trenutak kada mi neko, ne sećam se ko, spusta u ruke

jednog malenog drekavca, koji me gleda ogromnim crnim

okicama. 

       Vise mi nije hladno, ništa me ne boli..... čudan osećaj

u stomaku... osećam ga i sada posle toliko godina.  

 

 

-    Topla i sparna septembarska noć. Mnogo sladoleda,

mnogo galame, i onda opet bela dvorana. Sve se odvija

kao na filmu, nemam vremena ni da pitam o čemu se radi,

a već me gledaju najlepse plave okice ... da baš one koje i

danas samo sa jednom suzicom dobiju sve što požele.

 

 

-    Divno septembarsko jutro. Uzbudjenje kao pred

diplomski ispit na fakultetu.  Mali čovek sa dlanom u mom

dlanu, sa istim ogromnim, radoznalim, crnim okicama

 nestaje u gužvi školskog dvorišta, dok se moje oči pune

suzama natapajući onaj isti osećaj u stomaku.

 

 

-   Kada su  plave okice prvi put videle klupicu u školskom

dvorištu, meni je sve bilo poznato osim onog osećaja u

stomaku koji se ćesto javljao.

 

 

-   U medjuvremenu se mnogo toga dešavalo.Bilo je

mnogo osmeha, mnogo suza, mnogo uspona i padova.

Mnogo noći i dana, jutra i večeri. Mnogo pitanja,

pogrešnih odgovora, lažnih obećanja i kajanja. Mnogo

pomoći, ali i nerazumevanja, svega i svačega. I onog istog

osećaja u stomaku.

 

 

    -A onda se desilo. Ne znam kako, ni kada ni odakle.

Jednostavno se desilo. Pojavila se duga i sve slila u onaj

osećaj u stomaku.  

 

 

-   Predivno junsko veče. Mladost i lepota na jednom

mestu. Prvi put obrijani, prvi put našminkane... polažu

svoj prvi ispit u životu. Moj maleni čovek proslavlja kraj

najbezbrižnijeg perioda odrastanja.

 

Ispraćam ga sa suzama u očima, ali suzama radosnicama i

onim istim osećajem u stomaku. Samo što sada konačno

znam šta taj osećaj znači. 

 

 

      Sada znam da sreća ne dolazi kao gost. Ne kuca na

vrata, ne javlja se i ne predstavlja se.

 

       Sreća se oseti i prepozna, srcem, dušom osećajem.

 

       Sreća se živi kroz naše mališane.

 

           Sreća se udiše nečijim dahom.

 

          Sreća se pije sa nečijih usana.

 

          Sreća se ogleda u nečijim očima.

 

          Sreća se umiva suzama radosnicama.

 

          Sreća se greje toplim dlanovima.

 

          Sreća se srećom hrani.

 

           Sreća od sreće raste.

 

           Sreća sreću čuva.

 

 

      I sada, posle svega ovoga, koliko god mi ponekad bilo

loše, koliko god padova i gubitaka u životu imala, koliko

god mi nepravdi drugi doneli ja znam šta je sreća.

 

 

        Sreća je svaki njihov osmeh, i svako njihovo dobro

jutro.

 

        Sreća je ono što sam imala.....

 

        Sreća je nada da ću opet imati....

 

        Sreća je mnogo dobrih ljudi oko mene

 

        Sreća je svaki novi dan

 

        Sreća je svaka izbegnuta nesreća....

 

 

    Sreća je osećaj koji nosimo u sebi. Osećaj koji spava.

Od nas zavisi kada ćemo ga i koliko često buditi. Mislite

o tome kada sledeći put kažete da vas sreća uvek

zaobidje. 

 

 

      O sreći može pisati svako od nas.

   Ja bih prozvala sve ljude da pišu o sreći, ne samo

danas nego svakodnevno. 

   Da svi žive svoju sreću i da se hvale i ponose svojom

srećom.

   Evo za pocetak, neka nam o sreći pišu oni za koje sam

sigurna da to zaista jesu.

 

      NASTASJA  

 

   Ona je dugo, nesebično delila svoju sreću sa

blogerima, a onda otišla da živi svoju bajku.

 

   Sigurna sam da njena Kraljevska priča, nikoga neće

ostaviti ravnodušnim.

 

   Devojčice, piši!

 

 

     ILUZIJA 

   Osoba koje dugo nema, a koja nedostaje jako.

 

 

    GOST

   To je jedna divna osoba, koja je meni ranije svraćala u

goste. Osoba koju su svi blogeri voleli i rado čitali, jer

su njeni komentari bili jako lepi postovi. Poslednji put

kada se javila rekla je da je srećna, da neće nestati, da

misli na nas. A onda je nadam se otišla sa svojom srećom.

Sada je pozivam da sreću podeli sa nama.

 

 

    TALAS

   Sigurna sam da ribolov nije jedina sreća u tvom životu.

 

   ANDJELKO

 

    STEPSKI

 

    PATOS......... 

     

 P.s. Danas sam posebno srećna što je moj blog

osvanuo okupan duginim bojama.

 

            Sve zasluge, i ogromnu zahvalnost dugujem Talasu!

      HVALA! 

    

 

53 Komentari | "S R E C A" »

  1. domacica :

    27/05/2009, at 09:28 [ Odgovori ]

    Tema, jednostavna, laka, ma može se napisati na

    malom odmoru pre časa.
    nežna, iskrena, ljubavlju obojena, ispod duge se smestila...
    neponovljiva...
    kao dobri duh.
    Prijatno!*
    P.S. evo šaljem malo suza-radosnica i veliki osmeh iz srca koje je tvojom pričom ispunjeno*

  2. grlica :

    27/05/2009, at 10:44 [ Odgovori ]

    Sta bih rekla na ovo...ovako samo ti mozes da pises...Svoj stav o sreci sam vec rekla...Pozdrav

  3. casper :

    27/05/2009, at 11:00 [ Odgovori ]

    Domacice, ova tema samo izgleda tako laka i jednostavna.

    Najteze je opisati srecu, sta god rekli, koliko god to lepo zvucalo, malo je da se opise sreca!

    Srecna sam ako sam ti ispunila bar delic srca svojim postom.
    ****************

  4. casper :

    27/05/2009, at 11:01 [ Odgovori ]

    Grlice, hvala.
    Veliki pozdrav!

  5. Talas :

    27/05/2009, at 11:18 [ Odgovori ]

    Slazem se. Svako moze biti srecan onoliko koliko to sam izebere. kako sam normira srecu. Naravno, sve ovo sto si ti nabrojala je sreca., ona ljudska, normalna, prirodna.
    Ja sam izabrao ribolov. Zbog osecaja u stomaku, naravno.
    Tema je zaista lepa. Djaci su odlicno odradili domaci koji je profesor zadao.
    Retki su dani srece, jos su redji srecni ljudi. Treba ih sretati, videti, citati da bi i mi srecniji bili. Da bi videli dugu MORA pasti kisa. Znaci kisa je sreca. Mora da cekamo do kise, ha ha ha, do srece.
    Pozdrav.

  6. casper :

    27/05/2009, at 11:32 [ Odgovori ]

    Talas, nocas nije padala kisa, a duge su se jutros pojavile i kod mene.

    Dovoljno je da samo jako pozelimo, secas se?

  7. Talas :

    27/05/2009, at 11:34 [ Odgovori ]

    Ha ha ha, secam se.
    Drago mi je da i ti sad vidis svoju dugu.

  8. anam :

    27/05/2009, at 12:49 [ Odgovori ]

    Sreća?
    Trenutak stvarnosti,
    sačuvan zauvek

  9. stepskivuk :

    27/05/2009, at 13:07 [ Odgovori ]

    stepskivuk

    ja sam svoj domaci zadatak davno zavrsio i dobio peticu...
    Necu ponavljati domaci,ali vec sam napisao kod mene na blogu sta me cini srecnim ovih dana...

  10. casper :

    27/05/2009, at 13:23 [ Odgovori ]

    Stepski,
    Tebe i Andjelka sam prozvala, zato ste vi retki blogeri koji stalno pisu o sreci, koji uvek i u svemu nadju razloga za radovanje.

    E, bas zato sam prozvala vas, jer uzivam da se radujem sa srecnim i nasmejanim ljudima, a vi to sigurno jeste!

  11. casper :

    27/05/2009, at 13:27 [ Odgovori ]

    Anam,
    Ne misli da je trenutak sreće nešto maleno.
    Sreća i postoji samo u kratkim trenucima.

  12. anam :

    27/05/2009, at 13:44 [ Odgovori ]

    Casper, , ne znam.
    Neću pobeći sa časa... nikad nisam bežala...
    Znam i šta ću da napišem. ..
    I mislim da sreća ne može biti malena...

  13. nesanica :

    27/05/2009, at 14:02 [ Odgovori ]

    "Sreca ja svaki novi dan". Sjajan post i recenica koja ga je obelezila. Poz.

  14. casper :

    27/05/2009, at 14:09 [ Odgovori ]

    Anam, naravno da sreca ne moze biti malena.
    I ne treba da bude!
    I znam da ces odlicno uraditi domaci zadatak.
    I znam da znas sta je sreca.
    Ona je u tebi... samo je probudi:)

  15. casper :

    27/05/2009, at 14:10 [ Odgovori ]

    Nesanice hvala!
    I ti svoj zadatak odlicno uradila!
    Pozdrav!

  16. casper :

    27/05/2009, at 14:11 [ Odgovori ]

    Eto kad hocu da zurim...

    ***I ti si svoj zadatak odlicno uradila****

  17. jelence :

    27/05/2009, at 15:44 [ Odgovori ]

    Pa vi sve napisaste dok mene nije bilo!
    OK , ja cu ondak malo da prepisujem...:-)))))
    Pozzic!

  18. Talas :

    27/05/2009, at 16:12 [ Odgovori ]

    Pa ja sam buntovnik kao i stepski.
    Nisam bas vican pisanju, ali zato ima onih koji to izuzetno lepo rade.
    I ja volim da citam njihove radove.
    A sreca ...

    Strepnja
    Ne, nemoj mi prici ! Hocu izdaleka

    da volim i zelim oka tvoja dva.

    Jer sreca je lepa samo dok se ceka

    dok od sebe samo nagovestaj da.

    Ne , nemoj mi prici! Ima vise drazi

    ova slatka strepnja, cekanje i strah.

    Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,

    o cemu se samo tek po slutnji zna.

    Ne, nemoj mi prici! Nasto to i cemu ?

    Izdaleka samo sve ko zvezda sja;

    izdaleka samo divimo se svemu.

    Ne, nek mi ne pridju oka tvoja dva.

    Desanka Maksimovic
    :))

  19. jelence :

    27/05/2009, at 16:14 [ Odgovori ]

    Eeee , vidi ga!
    Prepisujes! Opet!
    :-))))))))

  20. jelence :

    27/05/2009, at 16:15 [ Odgovori ]

    A taman se ja spremila...!

  21. Talas :

    27/05/2009, at 16:16 [ Odgovori ]

    @jelence
    :)))))))))))))))
    Izvini.

  22. domacica :

    27/05/2009, at 16:18 [ Odgovori ]

    @talas&jelenče, cccccc, lakše malo!
    inače moraćete na popravni. oboje!
    Prijatno!

  23. jelence :

    27/05/2009, at 16:19 [ Odgovori ]

    Dobo , mama....:D

  24. Talas :

    27/05/2009, at 16:21 [ Odgovori ]

    Daj bre profesore pa makar i dvojku.
    Pa imaj dusu, pa budi covek, ma budi ljudina.
    :))))

  25. jelence :

    27/05/2009, at 16:24 [ Odgovori ]

    Evo sad cu i ja da napisem - stize na moj blog za minuticu...

  26. domacica :

    27/05/2009, at 16:27 [ Odgovori ]

    @talas, jedan domaći si uradio kako treba, ali na neodgovarajućem mestu. i oprošteno ti je. nadala sam se da ćeš sledeći uraditi po propisu ( zato te i nisam ja prozvala, he, he). a dušu imam. poveću. i umem da praštam ako hoću.xexexexexe
    Prijatno!

  27. domacica :

    27/05/2009, at 16:29 [ Odgovori ]

    @jelenče, nemoj ćeri da te dugo čekam. moram malo i Travian da obidjem
    Prijatno!*

  28. casper :

    27/05/2009, at 16:31 [ Odgovori ]

    Talas, mene ne mozes da prevaris.
    Buntovnici imaju veliko srce, i vrlo su romanticni inace.
    Ali dobro, sjajnu si pesmu odabrao...mada.....
    Ponekad je dobro dozvoliti nekom da ti pridje:)

  29. casper :

    27/05/2009, at 16:32 [ Odgovori ]

    Jelence, ne prepisuj nego pisi.

    Srecu ne mozemo ispisati, i nikada ne mozemo dovoljno toga reci da vise nema sta da se kaze.

  30. casper :

    27/05/2009, at 16:34 [ Odgovori ]

    Domacice, ja kao Talasov saradnik, nosim njegove sveske i beleske.

    Samo iz tog razloga je njegov domaci na mom blogu, inace je sam pisao.

    Pocrnele mi oci ako lazem!

  31. Talas :

    27/05/2009, at 16:37 [ Odgovori ]

    Samo za moju dusu
    Jesen
    Prosla je ljubav, stisale se strasti,
    I ljubav s njima, sve je bliza kraju:
    Drukcije sada tvoje oci sjaju-
    U njima nema ni sile ni vlasti.

    Ja cujem:nasa srca biju tise,
    Tvoj stisak ruke nije onaj prvi,
    Hladan, bez duse, bez vatre i krvi,
    K'o da mi zbori:nema ljeta vise!

    Za drustvo nekad ne bjese nam stalo,
    O sebi samo govorasmo dugo:
    No danas, draga, sve je, sve je drugo;
    Sada smo mudri i zborimo malo.

    Proslo je ljeto! Mutna jesen vlada.
    U srcu nasem ni jednog slavulja:
    Tu hladan vjetar svele ruze ljulja
    I mrtvo lisce po humkama pada...

  32. domacica :

    27/05/2009, at 16:38 [ Odgovori ]

    @casper, čak i da ne znam ko je zaslužan za pozadinu bloga, znala bih da ćeš ga braniti. odličan ste tim!
    Prijatno!*

  33. jelence :

    27/05/2009, at 16:39 [ Odgovori ]

    Pa ti si Talase ...nemam reci ...
    Tu pesmu znam napamet!!!

  34. Talas :

    27/05/2009, at 16:39 [ Odgovori ]

    A posto sam ja Talas

    Modra reka

    Niko ne zna gdje je ona
    Malo znamo al je znano
    Iza gore iza dola
    Iza sedam iza osam
    I jos dalje i jos gore
    Preko gorkih preko mornih
    Preko gloga preko drace
    Preko zege preko stege
    Preko slutnje preko sumnje
    Iza devet iza deset
    I jos dublje i jos jace
    Iza slutnje iza tmace
    Gdje pjetlovi ne pjevaju
    Gdje se ne zna za glas roga
    I jos hude i jos lude
    Iza uma iza boga
    Ima jedna modra rijeka
    Siroka je duboka je
    Sto godina siroka je
    Tisuc ljeta duboka jest
    O duljini i ne sanjaj
    Tma i tmusa neprebolna
    Sto godina siroka je
    Ima jedna modra rijeka
    Ima jedna modra rijeka
    Valja nama preko rijeke

    Izvini ali morao sam i ovo da dodam.
    :))

  35. domacica :

    27/05/2009, at 16:39 [ Odgovori ]

    @talas, nije ovo samo za tvoju dušu.
    Prijatno!

  36. jelence :

    27/05/2009, at 16:41 [ Odgovori ]

    Aha , da.
    JA NAPISALA!
    Na mom blogu , doduse...gde i treba ili sam opet neobavestena ? :-))))

  37. casper :

    27/05/2009, at 16:45 [ Odgovori ]

    Talas sjajne si pesme odabrao.
    Slobodno pisi jos.....
    Mada je steta da ostanu samo u komentarima.

  38. Talas :

    27/05/2009, at 16:47 [ Odgovori ]

    Ovo nisu moje pesme, ali ih jako volim.

  39. casper : pesma talasa.....

    27/05/2009, at 16:51 [ Odgovori ]

    Talas,evo jos jedne....

    "Da li ti je neko nekada napisao pesmu
    otiscima stopala, u pesku?
    Gledao kako talasi odnose reci ka pucini...
    stih po stih?
    Gledao kako lagano ostaje bez njih...

    A ime skoljkama na morskom dnu...
    da mu talasi ne mogu nista...
    sada jeste... skriveno,
    da ga niko ne vidi onako kako ga vidim ja...

    Da li je necije srce tutnjilo za tebe
    u ritmu okeana?
    uz pesmu vetra na mesecini...
    e sada jeste!
    Dok sam se secao nasih dana...

    Da li je mesec sjao za tebe
    u nekom oku?
    na toplom pesku pred zoru...
    i to vec jeste...
    dok je lagano tonuo u moru...

  40. Talas :

    27/05/2009, at 16:53 [ Odgovori ]

    Jesen - Aleksa Santic
    Modra reka- Mak Dizdar
    Ovo sam zaboravio da dodam ispod pesama.
    Pozdrav.

  41. sanjarenja56 :

    27/05/2009, at 16:54 [ Odgovori ]

    sanjarenja56

    Sreća je pročitati ovaka post na ovako lepom blogu. Tebi čista petica, a Talasu osmeh boje duge za pomoć! Ovaj blog je postao praznik za oči i dušu!

  42. casper :

    27/05/2009, at 17:00 [ Odgovori ]

    Sanjarenja, hvala.

    Talas je zaista cudo:)

    Osmeh ce primiti licno, samo dok vidi da treba da dodje:))))))

  43. sanjarenja56 :

    27/05/2009, at 17:13 [ Odgovori ]

    sanjarenja56

    Ih, Casper, on to časkom shvati! Nasmej i ti njega, zaslužio je!

  44. pricalica :

    27/05/2009, at 18:30 [ Odgovori ]

    И да ниси ништа написала, довољно је било видети позадину твог блога и разумела бих твоју тренутну срећу. Велики велики поздрав шаљем и теби и Аласу-Таласу и чланку који си постовала. Живела на многаја љета, дарагаја!**

  45. Talas :

    27/05/2009, at 19:38 [ Odgovori ]

    He he he, blog je primecen, odnosno duga.
    Pesma je zaista lepa, svidja mi se .
    Slaze se sa mojim pisanjem kod domacice.
    Procitaj

  46. sanjarenja56 :

    27/05/2009, at 20:09 [ Odgovori ]

    sanjarenja56

    Misliš na ONO i na ljubavno pismo, veoma lepo? Da, misliš...

  47. casper :

    27/05/2009, at 20:21 [ Odgovori ]

    Talas, kod Domacice sam videla jos onda kada si pisao.
    Nisam komentarisala, i necu, jer si se jos tada, posle necijeg pitanja vezanog za pesmu, povukao bez odgovora kao pravi talas.:)

    Danas kada sam ovu videla na netu, jednostavno sam imala osecaj da ce ti se svideti.

  48. casper :

    27/05/2009, at 20:24 [ Odgovori ]

    Pricalice, zaista jesam srecna zbog ovih dugica.

    Sada vec pada i kisa, bas onakva kakvu sam je prizivala pre par dana. Sa gromovima i munjama....

    Sve je isto, samo........

  49. pricalica :

    27/05/2009, at 20:26 [ Odgovori ]

    Знаш како је мени једна девојчица рекла а ти ме подсетила са овим `исто`? "Имамо и ми исти такав телефон као и ви, само скроз другачији". Ето један дечији вицко за осмех дугиних боја.

  50. casper :

    27/05/2009, at 20:48 [ Odgovori ]

    Pricalice draga, kazu sreca je u malim stvarima.
    I zaista jeste.
    Eto, namucila sam Talasa, bas, ali se isplatilo. Jutros mi je osvanuo blog okupan duginim bojama. I probudio srecu u meni.
    Hiljadu puta sam do sada ponovila, i nikada nije dosta, da sam srecna sto sam dosla na ovaj blog. Zaista ima mnogo divnih i plemenitih ljudi, koji su eto spremni da pomognu kao Talas meni, eto samo radi jednog istinskog osmeha koji ni ne vide.
    Spremni da sa nepoznatim ljudima podele i radost i tugu.
    Zato sto su ljudi, i zato sto imaju osecanja.
    Ali, kada se zavesa spusti, tj kada se komp, ugasi, kada dugine boje odu na spavanje, vecini nas opet ostane praznina, i opet se javi onaj osecaj koji hoce da ugusi od tuge.

    Sreca je kao duga. Pojavi se na tren, zadivi svojom lepotom, ostavi bez daha i nestane. I koliko god mi zeleli da se vrati, to bude nemoguce.

    Tuga je drugacija. Ona je bas kao talas. Nekada razbija, prevrce, pravi brodolome i potope, nekada samo ljulja i preti, nekada sumi, tek toliko da znamo da je tu i da ceka povoljni vetar.
    Kakva god bila, ona ne prestaje, ona uvek talasa.

    Pricalice moja, sreca je varljiva. Na jedan trenutak srece ide godina tuge. Jedinu istinsku srecu koja ne prestaje ni kada je najteze, opisala sam u postu.

    Veliki pozdrav!

  51. pricalica :

    27/05/2009, at 20:54 [ Odgovori ]

    О, знам ја то драга, још како. Сад је само питање како то знање употребити? И увек је то питање пред нама. За све и због свега. Избори или изговори, другим речима. Поздрав велики и теби!**

  52. behappy :

    28/05/2009, at 22:33 [ Odgovori ]

    behappy

    Ma zaplakah...
    Ovo razmisljanje o sreci mi se najvise dopalo
    Sad sam srecna, i zaboravila sam i na kisu, i na los dan, i na nervozu...:)

  53. casper :

    28/05/2009, at 22:40 [ Odgovori ]

    Behappy, ako sam samo jednom recenicom pomogla da veceras budes srecna, moja sreca je duplo veca!

Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me