28.04.09
Kao lav u kavezu......
Kada noc postane predugacka,
A san previse stvaran...
Kada zaboli kao najdublja rana,
Kada se oci od bola otvore same
Ustanes i zapitas se ZASTO?
Odgovor znas, ali ga ne prihvatas
Ustanes i setas...
Kao lav u kavezu....
Besan, a jak
Svestan svoje snage
i svoje nemoci....
Dusa rice....
Najjace, najbolnije....
Koza postaje tesna
Puca.........
Vazduha ima sve manje....
Svaki san je sve stvarniji....
Svaka noc sve teza....
Svako jutro sve besmislenije....
Zelja za begom sve jaca....
Strah od nepoznatog sve manji...
Jos jedno oblacno jutro, jos jedan tezak dan.....
DOBRO JUTRO!